Tea Kapelari Obadić: Poduzetnica iz nužde i zadovoljstva

Nužda je primorala 23-godišnju Teu Kapelari Obadić iz Čakovca da se okrene svojim talentima i pretvori ih u izvor egzistencije. Nakon što je ostala bez posla u Gra-mi, duboko svjesna da nam je društvo prezasićeno nezaposlenima i da će teško do novog zaposlenja, odlučila je iskoristiti naučeno u školi te započeti vlastiti posao. Prije nepuna četiri mjeseca, u ožujku, otvorila je obrt Magic Art i počela oblikovati ukrasne i uporabne predmete od keramike.
- Završila sam Graditeljsku školu - smjer dizajner keramike, i iako mi je to uvijek bila prva ljubav, nisam joj se u potpunosti posvećivala sve dok nisam ostala bez posla. Kod suprugove majke u Belici koristim jedan manji prostor u kojem stvaram i iz kojeg su na tržište izašli moji prvi proizvodi - priča nam Tea K. Obadić.
Izrađuje vaze, ogledala, zdjele u raku tehnici, ali i na namještaju iskazuje svoju kreativnost.
- I u raku i u decoupage tehnici pronašla sam svoj izraz. Decoupage je salvetna tehnika koju ljudi poznaju iz svakodnevice jer je sve raširenija, a predmetima daje ispucan efekt. U toj tehnici radim namještaj, škrinjice i kutije za nakit, vaze, tanjure, zdjele.
Kako izgleda Vaš radni dan?
- Nekad radim doslovno od jutra do mraka. Moram se izboriti za svoj prostor u trgovinama i na tržištu općenito, ali moram priznati da u tome pronalazim i nadahnuće. Ovo je kreativan posao, a kad radite nešto u čemu možete iskazati svoj talent, onda to radite sa zadovoljstvom.
Nešto ste svojih proizvoda već uspjeli plasirati? Kako izgleda taj dio Vaše borbe za tržište?
- Tako da idem od trgovine do trgovine, od cvjećarnice do cvjećarnice, obilazim suvenirnice, sve prostore u kojima mislim da bi moji proizvodi mogli biti sastavni dio ponude. Počela sam od nule i nemam financijskog prostora za promidžbene materijale, osim vlastitog angažmana. Nije mi teško, radujem se svakom danu.
Jeste li dobili “prvi veliki posao”?
- Jesam. Imam jednu veću narudžbu i kad bi ih bilo još četiri, pet, bila bih prezadovoljna. Strpljiva sam osoba i ne mislim da se uspjeh događa preko noći. Uložit ću još puno vremena i energije da se realiziram, ali mislim da ću uspjeti. Sve mi je ovo dovoljno velik izazov da s veseljem dolazim na posao.
Rad s ljudima i
predmetima
Kako obnavljate i nadograđujete znanja i vještine?
- Educiram se na tečajevima u Čakovcu, a osobito u Varaždinu. Odlazim na seminare i radionice, učim od onih koji znaju više i koji se također educiraju kod najboljih. Znanje je skupocjeno. Kad vam ga netko prenosi, onda to morate platiti i cijeniti. Želja mi je učiti od onih koji prednjače u ovom poslu.
Kad ovaj posao usporedite s onim koji ste radili ranije, što Vam prvo padne na pamet?
- S ljudima je najteže raditi. Danas praktično nema posla koji ne obuhvaća rad s ljudima i vjerojatno će vam taj odgovor ponuditi svatko. Međutim, kad radim u svojoj radionici, imam mir koji prestaje s izlaskom na teren, predstavljanjem dosad nepoznatima, nastupima i drugim. Pa ipak, kad govorim o onome što radim vlastitim rukama, nastojeći to što bolje dočarati ljudima, onda je užitak velik. Takav užitak u Grami nisam imala jer je posao bio posve drugačiji. Tamo mi je bilo istinski teško jer danas su ljudi napeti, svi traže svoju pravdu, nitko ne misli da su i drugi ljudi osobe sa životom, osjećajima i svojim mišljenjem, pa se konfrontiraju bez potrebe, a vi u poziciji pružatelja usluge morate biti ljubazni. Nije lako pomiriti sve te note ljudskog ponašanja i zato mi je moj novi posao, koji je doslovno moj, pravo uživanje.
Počela - i odmah dobila nagradu
Stalno ističete svoju zahvalnost Hrvatskoj obrtničkoj komori u Čakovcu.
- Kad sam im se prvi put obratila, odmah sam stekla dojam da sam na pravoj adresi. U HOK-u doista žele pomoći jedni drugima. Obratila sam se s pitanjem o poticajima i odmah su mi predložili da se predstavim na 53. međunarodnom sajmu obrtništva u Zagrebu na kojem su mi financirali štand.
Tamo ste odmah dobili i nagradu nadležnog ministarstva.
- Iznenađenje jedno na drugo. Od susretljivosti HOK-a do nagrade već pri prvom nastupu. Da, primila sam priznanje Vrijedne ruke koje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva dodjeljuje za najbolji proizvod ženskog poduzetništva. Primila sam i novčanu nagradu od 10 tisuća kuna.
Taj ste novac uložili dalje u posao.
- Naravno. Kupila sam materijal.
Bili ste nedavno i na Mesapu.
- Došla sam na poziv Obrtničke komore, i to s veseljem. Željela sam vidjeti kako će ljudi reagirati na moje proizvode. Ukusi su različiti i mnogi su za sebe pronašli ponešto.
Može li se živjeti od ovog posla?
- Materijal je relativno skup, ali da, od ovog se posla može dobro živjeti.
Aleksandra Ličanin