TOMISLAV KOS, župnik Župe u Pribislavcu: Omiljen među župljanima

Velečasni Tomislav Kos tri je godine župnik u Župi svetog Florijana u Pribislavcu. Ovog 31-godišnjaka, rodom iz Preloga, mnogi pamte iz prosinca 2011. godine, kad je objavljena fotografija koja ga prikazuje kako pleše u jednom preloškom noćnom klubu. O tome danas ne želi govoriti, navodeći tek kako se radilo o prenapuhanoj priči, a samo se proveselio s prijateljima na tamburaškom koncertu. No, mladi svećenik, kako kažu Pribislavčani, omiljen je među župljanima, specifičan je, u pozitivnom smislu, i po drugim navikama. Zaljubljenik je u biciklizam te mnogo svog slobodnog vremena provodi na dva kotača, a svakodnevno biciklom odlazi i u rodni Prelog, na ručak k svojoj majci. O toj i drugim temama govori za list Međimurje.
Tko je velečasni Tomislav Kos?
- Rođen sam, kao i većina Međimuraca, u Čakovcu, no, odrastao sam u Prelogu. Mogu reći da sam čistokrvni Priločanec. Ispitao sam i svoje obiteljsko stablo – svi smo iz Preloga. Tamo sam završio i osnovnu školu, a potom sam, premda sam već i u to vrijeme razmišljao o odlasku u dječačko sjemenište, školovanje odlučio nastaviti u tadašnjem TIOŠ-u. Postao sam vozač motornih vozila, a zatim sam još godinu dana pohađao tu školu i stekao zvanje tehničara cestovnog prometa. Potom sam se zaposlio kao vozač kamiona u jednoj preloškoj tvrtki. Tamo sam radio dvije godine, a onda sam konačno odlučio – zaredit ću se. Dolazim, naime, iz tradicionalne vjerničke obitelji. S roditeljima i sestrom svake sam nedjelje odmalena odlazio na mise. Kod kuće se sve vrtjelo oko vjere, osobnog prakticiranja. Baka me učila ujutro se prekrižiti, isto prije jela… Potican sam da redovito molim, a ono što je valjda također presudilo da kasnije u životu postanem svećenik bilo je to što se u mojoj obitelj vjera nije prakticirala samo radi tradicije, nego smo istinski vjernici. Toga je danas, nažalost, sve manje. Mnogi u crkvu dolaze iz navike, dok neki ne dolaze, a kažu da su praktični vjernici. To je kao da kažete da ste igrač nekog nogometnog kluba, a ne igrate nogomet.
Što je još utjecalo na Vašu odluku? Kako je vozač postao svećenik?
- Posao vozača nije mi bio mrzak. Povremeno je bilo manjih problema, kao na svakom poslu. O svećeničkom pozivu razmišljao sam godinama. Nije to došlo iz vedrog neba, no, uvijek sam nekako odgađao. Vjerojatno su presudili kontakti s mojim prijateljima koji su navraćali u Prelog, a bili su u sjemeništu, odnosno na bogosloviji. Tada sam u jednom trenutku odlučio – idem probati. U slučaju da sam se predomislio, imao sam nekakvu pozadinu, odnosno svjetovno zanimanje. 2002. godine upisao sam Katolički bogoslovni fakultet i počeo stanovati u bogosloviji. To je način života sličan kao kadetima u vojsci koji studiraju određeno područje, a žive u vojarni. 2009. godine u Prelogu sam se zaredio za đakona, a zatim godinu dana službovao u Župi Nedelišće. 2010. godine ušao sam u svećenički red. Iste godine u Prelogu sam proslavio svoju mladu misu, a zatim postao župnik u Pribislavcu.
Već ste neko vrijeme ovdje u Pribislavcu. Kako ste se snašli?
- Puno me ljudi to pita (smijeh). Smatram da sam se snašao dobro. Ispunjavam svoje obveze, manjih problema uvijek ima, no, oni su tu da se rješavaju. Nisam imao većih konflikata s vjernicima, pa ni s pripadnicima romske nacionalne manjine koji su po nekim svojim navikama specifični.
Kako izgleda Vaš svakodnevni život?
- Subota i nedjelja su, naravno, uvijek specifične. No, to je takav život, prihvatio sam i priviknuo se na činjenicu da u te dane imam najviše obveza. U petak su obično pripreme, a subotom krštenja i vjenčanja. Subotom prijepodne imamo i župnu katehezu, a nedjeljom mise. Ponedjeljkom mi je nešto kao slobodan dan, no, to ovisi o tome ima li sprovoda, o čijim terminima odlučuje Čakom. Ja se tome prilagodim.
Tijekom tjedna sam manje-više u župnom uredu, osim kad odlazim na seminare koje organizira Varaždinska biskupija, pišem propovijedi, a ima i dosta birokratskog posla. Sređujem matice rođenih i umrlih, račune… To je i uredski posao jer župnik vodi cijelu ekonomiju.
Zanimljivo je da na ručak svakodnevno odlazite kući, u Prelog..
- Da. Ovdje u župnoj kući živim sam, pa mi se ne isplati kuhati. Ako se priprema neki veći događaj, naručim catering, no, preko tjedna najčešće sjednem na bicikl i odem k obitelji u Prelog.
Kompleks crkve i župnog ureda u Pribislavcu održavate sami?
- Tako je. Pospremam i čistim, osim ako je generalka - tada mi dođu pomoći mama i sestre. To je otprilike jedanput mjesečno i uoči blagdana.
Javnosti je nešto manje poznat Vaš hobi – biciklizam.
- Uživam na biciklu. I u Prelog odlazim biciklom, s time da se obično vraćam trasom različitom od polazne. Nekad kroz Čehovec, drugi put kroz Orehovicu.. Također, umjesto nekog klasičnog godišnjeg odmora, poput odlaska na more, odlazim na duže biciklističke rute. Ovo sam ljeto prošao cijelu Slavoniju, posjetio Viroviticu, Našice i Osijek, pa otišao do marijanskog svetišta u Aljmašu, zatim u Vukovar, natrag prema Požegi, pa na Papuk... U 6 dana prošao sam 760 kilometara. Prošle sam godine isto tako biciklom otišao na Trsat. Bicikliram i zimi ako je suho vrijeme. Bicikl je inače star 13 godina, da netko ne pomisli da se radi o nekom skupocjenom dvokotaču. Njime sam dosad prošao više od 12.000 kilometara. Nekada sam redovito sudjelovao i na Prvomajskoj biciklijadi u Preloga, pa i osvajao vodeće pozicije.
Auto inače imam, svoj privatni. No, koristim ga službeno, u pastoralne svrhe, odlaske na sprovode, posjete Biskupiji… Privatno sam biciklist.
Volite i glazbu?
- Najviše volim slušati klasičnu glazbu. Ovu moderniju malo manje, no, nisam izbirljiv. Najčešće slušam radio, znaju zasvirati pjesmu koju dugo nisam čuo, pa si onda pribilježim naziv i potražim na YouTubeu. Radio mi je draži od CD-a jer, kad si pustite CD, prisiljeni ste slušati jedne te iste pjesme koje su na njemu. U vrijeme srednjoškolskih dana slušao sam Coloniju, pa i techno, no, nisam izbirljiv po vrstama, već ovisi o tome je li mi pjesma dobra…
Omiljeni ste među župljanima. Pojedine svećenike danas se proziva da tijekom mise na propovijedi komentiraju dnevnopolitička zbivanja. Kako Vi tu stojite?
- Moje propovijedi baziraju se na Evanđelju. Ponekad, kad govorim o Evanđelju, spomenem i neki primjer iz svakodnevnog života.. No, to ne mora nužno biti kritika. Ako nekad svećenik i jednom riječju spomene neki aktualan događaj, mnogi kažu - govorio je o politici. No, tome nije baš tako. Ima ljudi koji neke stvari ne znaju, zamisle si nešto i teško ih je razuvjeriti premda su u krivu. Kad vozim bicikl, ponekad me zaustave na ulici, pa kažu – velečasni, da vas nekaj pitam. Već po njihovoj intonaciji osjetim hoće li to biti provokacija ili nekakvo normalno pitanje.
Dosta svećenika optužuje se i zbog vođenja luksuznog života…
- Treba si postaviti pitanje što je luksuz, a objasnit ću na jednostavnom primjeru. Ako vozim passat, i to svoj privatni, mnogi će reći da je to luksuz. No, taj auto star je 10 godina. Je li to luksuz? Posebice dok se vidi što sve neki drugi voze.
Velimir Kelkedi