U SEOSKOM DVORIŠTU: MIRJANA I JOSIP LESJAK IZ MAČKOVCA

Kravica, krmača i sedam praščića te jedan zec... svi na istoj slamici. Dvorište u kojem je vrijeme stalo, ali u kojem još uvijek teče priča o težačkom žulju kojim se kuje život. Tako je kod Mirjane (71) i Josipa (70) Lesjaka iz Balogovca... u domaćinstvu kakvo se više neće moći vidjeti za desetak godina. Iako ih financijska situacija ne tjera na teške fizičke poslove, Mira i Joža ne mogu zamisliti dan bez muke. U bore svog trajanja upisali su simbole ljudi ovog kraja koji se ne žale, ne traže, već šutke rade sve dok onemoćale ruke više ne mogu zagrliti zemlju koja ih hrani.
Josip Lesjak jedan je od prvih traktorista u svom kraju:
- Godine 1967. kupio sam prvi traktor i s deset godina starijim Ivanom Srnecom iz Mačkovca išao sam od polja do polja i odrađivao sve što je ljudima trebalo. Nas dvojica uvijek smo radili zajedno i zato su nas djeca iz ovog kraja prozvala “udruženi”. Godinu dana ranije, kupio sam kosilicu i također vršio usluge ljudima iz sela i okolice. Delalo se od jutra do mraka, ali se od posla dalo i živjeti. To je bilo drugačije, bolje vrijeme. Seljak je mogao prodati sve što je proizveo, a radnik je redovito dobivao plaću. Kad su u jesen sve prodali, ljudi su nam plaćali uslugu obrade zemlje. I svi smo bili zadovoljni. Trajalo je to 15-ak godina, sve dok skoro svaki poljoprivrednik nije kupio traktor - prisjeća se Josip Lesjak.
Godine 1961. Josip je služio vojsku u Rijeci, odakle je poslan u mirovnu misiju Ujedinjenih naroda na Sinaj. Ne govori puno o tim iskustvima, tek dodaje:
- Samo beskrajan pijesak, vrućina i opasnost.
Poslije Sinaja, dočekali su ga bolji dani. Upoznao je svoju Balogovčanku Mirjanu s kojom se vjenčao 12. siječnja 1963. Oboje se živo sjećaju da je tog dana bilo iznimno hladno i da je palo 60 centimetara snijega.
- Svatovi su nam došli autobusom u Balogovec, a vrnuli su se... kak koji - u šali dodaje Josip.
Četrdeset sedam godina Mirjana u radu ne zaostaje za svojim Jožom. Posljednjih godinu dana počela je utorkom i petkom prodavati sir i vrhnje na čakovečkom placu.
NA FERGUSONU
Josip ne može zamisliti svakodnevicu bez svog 28 godina starog fergusona:
- U životu sam promijenio 5 traktora. Ovaj je star, ali dobar. S njim obrađujem zemlju, ali i idem na sprovode, k meši, doktoru... kam god treba - dodaje.
Uz voćnjak i vrt, još uvijek obrađuje parcele na kojima uzgaja pšenicu, kukuruz i ječam. I kad nema posla na zemlji, zemlju obiđe, vidi treba li što, a ako ne treba - samo je pozdravi.
Željka Drljić
Snimio D. Lesar