VINKO HORVAT, GLAZBENIK I PRIVREDNIK IZ KOTORIBE

Poduzetnik i direktor vlastite tvrtke Mura-metal Vinko Horvat iz Kotoribe 35 godina vjeran je član, a u osam mandata i predsjednik kotoripskog KUD-a. Bio je 1975. godine i među dvadesetak njegovih osnivača koji su se na inicijativu Ljudevita Sabolića i Đure Kolenića odazvali da se u Kotoribi rad kulturnih amatera objedini u sklopu Društva.
* Jedini ste aktivan član KUD-a svih 35 godina njegovog postojanja. Što ste sve svih tih godina radili u Društvu?
- Otakako je KUD osnovan, ja sam član, a pomagao sam i u vođenju tamburaške sekcije. Sviram bugariju i nisam bio član drugih sekcija. Jedino sam još uz to i vodio Društvo u osam mandata, ali ne uzastopno. Od 35 godina u KUD-u, gotovo polovicu proveo sam na čelnoj funkciji. I sada sam predsjednik KUD-a i aktivan svirač u tamburaškoj sekciji. Trenutno se u njoj događa smjena generacija, pa zajedno sviramo i ja, kao najstariji član, i djeca od 13 godina. Ali, na pozornici to zna biti zanimljivo.

TAMBURA U DUŠI I SRCU

* Znači li to da ste se oduvijek bavili samo tamburaškom glazbom?
- Ne. Dvadesetak godina, od 1975. do 1995. godine bio sam basist u kotoripskom VIS-u Meteori. Pod tim nazivom svirali smo do 1988. godine, a nakon toga smo se zvali Melos. Paralelno sam svirao i s KUD-ovim tamburašima za koje mogu reći da smo u ono vrijeme bili prvi tamburaški sastav koji je na estradi mogao nastupati samostalno, a ne samo kao pratnja folklorašima. Uz pomoć Karoline Šimunković, 1988. godine snimili smo kasetu Međimurje II. Snimili smo je u suradnji s malom mješovitom vokalnom skupinom Zbora J.Š. Slavenski. Još je tada u njoj pjevao i Marijan Ramušćak. Žao mi je što se danas neke dobro izvedene pjesme s te kasete grubo komercijaliziraju.
* Na koje se to pjesme konkretno odnosi?
- To su primjerice pjesme: V Kotoribi cug mašina fučnula, Šumica zelena, Tončekova klet, Da bi naši starci znali i još neke.
* Što biste izdvojili iz događanja vezanih uz 35 godina glazbeničkog staža?
- Devedesetih godina proteklog stoljeća kotoripski tamburaši bili su izrazito aktivni. Svirali smo u svim mogućim prigodama kod kuće i vani. Kod Hrvata u dijaspori nastupali smo u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj. Od 1992. godine četiri smo godine za redom svirali tijekom umaškog teniskog turnira. Do 1995. godine gotovo da smo bili jedini tamburaški sastav koji je mogao svirati kvalitetnu komercijalnu glazbu. Ono što bih izdvojio je i sviranje tijekom božićnih misa u Kotoribi te dijelom tijekom uskrsnih.
* Kakve su Vam se uspomene urezale u sjećanje iz tih dana?
- Sjećam se odlazaka na nastupe jer smo prije 90. godina prošlog stoljeća putovali vlakom. Obično nas je bilo četrdesetak i uvijek je bilo veselo. Svirke na turniru u Umagu bile su opet naporne jer smo svirali deset dana uzastopno, i to takoreći cijele dane. Počeli smo iza podneva i završavali oko 2 ili tri sata iza ponoći. Onda smo odspavali, najeli se i opet na svirku. Sjećam se i gostovanja u Mađarkoj, razgledavanja Budimpešte. Na nastupu na tjednu stranaca u Schrambergu slučajno smo svirali pod turskom zastavom. Bilo je šest ansambala i šest zastava, a mi smo nekako slučajno smješteni pod tursku zastavu. Bilo je još puno toga i smiješnog i lijepog. Ali, uvijek i svagdje išli smo s voljom i srcem.

VOJNOGLAZBENIČKE AMBICIJE

* Odakle kod Vas svirački talent? Tko je utjecao na Vas?
- Moj pokojni otac Ladislav dugo je godina svirao puhačke instrumente – klarinet, trubu, tenor. Majka Viktorija (84) ima i danas dobar sluh i glas, pa rado i u ovim godinama uz blagdane, naročito Božić, rado zapjeva. Pogotovo kad se skupi obitelj i ako sam ja s njom. No, moram reći da me još u osnovnoj školi glazbom inficirao nastavnik Boris Kanižaj koji je vodio školsku tamburašku grupu. Bugariju tako sviram od petog razreda osnove škole, pa sve do danas. Otac mi je u sviranju uvijek bio jaka podrška. Čak sam imao želju svirati u vojnom orkestru, a li je majka bila protiv. Otac i ja bili smo za to, ali vidite, pobijedila je majka.
* Kad se radi o glazbi, imate li u obitelji nasljednika?
- Vrlo talentiran za glazbu je unuk Marko. Kad je imao tri godine, uspio je puhnuti čisti ton na trubi. Ali je i strastveni ribič, kao i njegov otac Ivica, pa se bojim da će se posvetiti tome. Mada bih ja radije da se bavi glazbom, a s jednim i drugim ne može. Obje kćerke imaju glazbeničkog dara. Mlađa Ivana je dugogodišnja članica KUD-a u kojem pleše i pjeva, a trenutno obnaša i dužnost tajnice. Starija kćerka Danijela zbog drugih obaveza nikad nije bila članica KUD-a. Supruga Đurđa nam je svima moralna podrška i priprema nas za nastupe. Drugim riječima - pere, čisti, pegla nošnje i ostalo.
* Što ste po struci, čime se bavite?
- Po struci sam inženjer strojarstva. Višu školu završio sam u Zagrebu. Bravarski zanat izučio sam u tvrtki SKIP u Ljubljani. Za boravka u internatu bio sam uključen u rad tamošnjeg mješovitog pjevačkog zbora. Odgojitelj u internatu Fujs podupirao je naše slobodne aktivnosti, pogotovo pjevanje. Prije godinu i pol dana otvorio sam svoju tvrtku Mura-metal. Ranije sam kao član Uprave i direktor radio u Končar feromontu i kasnije u Novom feromontu u Donjem Kraljevcu. Sada se bavimo bravarijom. Proizvodimo komponente, dijelove i proizvode u energetici. Radimo dijelove za donjokraljevečki Feromont i Končar – metalne konstrukcije. Sada se pokušavamo probiti i na inozemno, aus-trijsko tržište. U tvrtki nas je 22 i u ovim teškim uvjetima relativno stabilno poslujemo. Nema otpuštanja, plaće su redovne. S partnerima ostvarujemo kvalitetnu suradnju, pa je i naplata korektna. Pokrivamo se i nikome nismo ništa dužni.
* U Kotoribi ste i politički aktivni u radu lokalne samouprave?
- Član sam Općinskog vijeća, kao nezavisni vijećnik. Devedestih godina bio sam u HKDS-u, ali sam izašao iz te stranke nakon godinu i pol dana. Sada aktivno ne pripadam nijednoj političkoj opciji, ali sam po svjetonazoru socijaldemokrata. Vidljivo je da ljudi demokršćanstvo poistovjećuju s religijom. Ne luče u tome politiku i religiju. Time što se moralna komponenta iz Crkve primjenjuje na politiku, po meni, društvu može samo donijeti na kvaliteti. Što se tiče socijaldemokracije, mislim da kod nas nije došlo do pravog prijelaza komunizma u socijaldemokraciju. U SDP-u su još uvijek oni koji se ponašaju kao i prije 90. godina prošloga stoljeća. Pogotovo se to odnosi na niže razine.

HAJDEMO U PLANINE...

* Osim posla i KUD-a, imate li još kakav hobi?
- Aktivan sam lovac kotoripskog LD-a Jarebica u kojem sam i u Nadzornom odboru. Lovce pomalo bije glas da su ubojice životinja, mada je to samo djelomično tako. Lovac sam iz nasušne potrebe da budem dio prirode. U osam godina, koliko sam član, od trofejnih ulova mogu nabrojiti dva jelena lopatara i nekoliko divljih svinja, sve ostalo niti nije za spomen. Nisam baš neki trofejaš.
* Što je za Vas najbolji odmor?
- Odmaram se i opuštam i u KUD-u i u lovu. Ali opet, najbolji odmor je kad se čovjek makne od mjesta u kojem živi i radi. Za ljetovanje biram mirna mjesta na moru i u zaleđu. Obožavam šume Gorskog kotara i Like. Vikendicu na moru nemam. Ako ikada kupim išta za odmor, onda će to biti u planinama.
R. Topličanec