VLADIMIR NOVAK: Glazba je ono što ja jesam

Mladenačka energija i polet, ljubav i predanost poslu koji radi svakako su prve asocijacije koje vam se nametnu u razgovoru s profesorom glazbe Vladimirom Novakom iz Šenkovca. On je ujedno i načelnik Općine Šenkovec, a reklo bi se da i tu obavezu doživljava kao svoj primarni posao učitelja glazbenog odgoja.
Na Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer u Osijeku 2002. godine diplomirao je glazbenu kulturu.
- Odmah nakon studija, zaposlio sam se u Osnovnoj školi Podturen i kao mlad profesor počeo raditi s puno entuzijazma. Prvo sam omasovio školski pjevački zbor i osnovao tamburaški sastav. Tijekom 2004. godine morao sam otići služiti vojsku i nakon povratka 2005., došao sam raditi u OŠ Petar Zrinski u Šenkovcu
Koja je škola veći izazov?
- Rekao bih da je rad u Šenkovcu veći izazov iz više razloga, ali je u cijelom Podturnu bila prisnija atmosfera. Tamo su me u selu svi poznavali, bez obzira na dob. Sa svakim sam uvijek porazgovarao, svatko me pozdravljao kao učitelja, onako - više starinski, i to je jako, jako lijepo.
Tamo sam se osjećao dobro, atmosfera je bila sjajna. Ravnateljica Škole tada je bila Emilija Slavković, divna osoba i profesionalka. Šenkovec je prigradsko naselje, drugačija sredina, a time i djeca, pa se i drugačije radi. Djeca su vrlo napredna, već u startu imaju puno znanja. Drago mi je što sam u Šenkovcu započeo s natjecanjem Naj glas kakvo imaju čakovečka Gimnazija i ETŠ. Već smo imali četiri natjecanja, i to je sad već tradicija. Natjecanje je uvijek humanitarnog karaktera jer djeca žele pomoći onoj djeci koja nemaju ono što oni imaju.
Vodite Pjevački zbor u Školi, tamburašku sekciju, crkveni zbor.
- Vodim pjevački zbor u Školi i to mi je veliki izazov tim više što ima sjajnih talenata. S početkom ove školske godine otišle su djevojke i mladići koji su sjajno pjevali i koji su me praktično tjerali da vježbamo još više, da zajedno prerađujemo pjesme dajući prijedloge. Bili su sjajni.
Tu mi je puno pomogao kolega Damir Rodiger iz Gimnazije. Da ne zaboravim, vodim i glazbeni sastav Big Nose (Veliki nos), na što su me ponukali sami učenici. Da, vodim i crkveni zbor Župe svete Jelene u Šenkovcu.
U Mozartovoj godini - 2007. bili ste najbolji u natječaju HTV-a.
- HTV je raspisao natječaj za sve osnovne škole i osnovne muzičke škole tražeći sonatni oblik neke pjesme.
Dakle, morali smo napraviti neko klasično djelo. U roku nekoliko minuta u Školi sam našao kandidate koji bi na tome radili, napravili smo šest instrumentalnih varijacija na temu i za to dobili prvu nagradu. To su bili trenuci školske slave - između trideset škola bili smo najbolji, pa smo gostovali i u emisiji Veliki odmor. To je djeci bilo fantastično iskustvo.
Harmonika i bolni zubi zbog saksofona
Završili ste harmoniku u Osnovnoj glazbenoj školi u Čakovcu.
- Da, predavala mi je Nada Barulek i ona je ta koja mi je usadila ono što danas kao predavač imam. Čak mogu reći da je presudno utjecala na moj izbor profesije. Nada Barulek je izuzetna profesorica.
Plakao sam kad je otišla u mirovinu po završetku moje četvrte godine i gotovo sam odustao od glazbene škole, ali osim suza, mogao sam birati da nastavim svirati. Tako me preuzeo Marijan Stojko i bilo je super.
Što ste završili u varaždinskoj Srednjoj glazbenoj školi?
- Kod Davorina Premeca završio sam saksofon. Međutim, imao sam velik problem sa zubima.
Očito imam loše zube jer mi je puno vježbanja izazvalo pomicanje zubala, gangrenu, granulom, ma baš sam se mučio.
Na žalost, nisam mogao ostati kod saksofona jer nisam mogao svirati dulje od dva sata. I dandanas osjećam bol kad ga sviram. Tako sam odlučio studirati glazbenu teoriju koju sam završio u roku i s punom predanošću. Iskreno, čak sam u početku razmišljao da to nije za mene jer sam instrumentalist, ali poslije sam vidio da sam dobro odlučio jer mi glazbena teorija daje sveobuhvatnu širinu.
Pao od umora
Studirali ste redovno, istovremeno svirajući ovdje. Osijek je daleko. Kako je to izgledalo?
- Bilo je izuzetno naporno. Prve dvije godine “odgulio” sam svirajući s bendom Parking. Svirao sam po tri dana, a onda jurio na predavanja u Osijek. Imao sam auto i putovao s jedne strane zemlje na drugu. To je bilo stvarno naporno, ali nijednog trenutka nisam pomislio da nešto promijenim, dok se jednom nisam srušio na fakultetu. Onda su roditelji rekli da je toga dosta i da ćemo naći rješenje da se školujem, a da ne riskiram život.
Kako ste to riješili?
- Prestao sam svirati u Parkingu... ali sam našao bend Krebs Suzete u Osijeku i s njima svirao (osmijeh). Ugodno s korisnim. Bilo je super.
Na kojoj ste temi diplomirali?
- Diplomirao sam na Analizi Handelove Mesije kod Marka Ružđaka, našeg poznatog kompozitora. On je velik čovjek, fenomenalan. Nagovarao me da idem dalje, ali smatrao sam da je vrijeme da nešto počnem raditi.
Od Arije do
Globus banda
Recite nam nešto o svojim sviračkim počecima.
- Počeo sam u osnovnoj školi i nastupao sa Suzanom Herceg iz Nedelišća koju međimurska publika zna s posljednjeg MEF-a. To je bilo zgodno iskustvo, no prvo profesionalno okupljanje je u bendu Aria u koji sam ušao sa 16 godina. Prvu svirku imali smo u lovačkom domu u Hodošanu i tad sam zaradio svoj prv novac. Potom sam ušao u Atlantik u kojem je bila ozbiljnija ekipa, svi stariji od mene, i s njima sam puno svirao i putovao. Odlazim u Parking s kojim sam svirao dvije godine. S Atlantikom sam si financirao dvije godine srednje škole, a s Parkingom dvije godine fakulteta.
Danas svirate s jednim od najangažiranijih bendova na našem području, Globus bandom.
- Sve mi s Globusom odgovara. I ljudi i repertoar. Iako sam ja u duši roker, a obožavam i klasiku, s ovim sam se dečkima našao i dobro klapamo.
Najstariji član nam je Vladimir Novak - Leo na bas gitari, tu je Rudolf Vukalović na bubnjevima, Vlatko Janković na gitari, Neno Gavez pjeva, Ivek Posavec pjeva i svira saksofon i ja koji sviram klavijature i saksofon. Malo smo se “prestrojili” i više ne sviramo kao nekada. Imali smo toliko gaža da od umora nismo mogli funkcionirati. Svatko od nas ima svoj posao, obitelj i jednostavno smo morali prerezati jer, u protivnom, nemamo ništa od svega nabrojenog. Dogovorili smo da ne uzimamo više od trideset svirki godišnje.
Što Vas s Globusom najviše raduje?
- Vesele me druženje, dobra svirka i sjajno pjevanje. To su zreli glazbenici i zabavljači, ljudi koji znaju što žele. Najviše me fascinira što su svi stariji od mene i još me uvijek uče mnogim stvarima, ali kad imamo probe, vole saslušati što imam reći.
Na probi me rado slušaju, a na svirci ja gledam njih i pratim njihove signale. To su stari mačci koji točno znaju kada koju pjesmu treba odsvirati da se atmosfera podigne ili ustabili. Globus band za mene je životno iskustvo.
Korak po korak - do cilja
Gdje se vidite za, primjerice, pet godina?
- Uvijek težim nečemu i uvijek imam plan. Čovjek mora imati cilj jer inače u životu nikamo ne stigne. Tijekom dvije godine, kad mi prođe načelnički mandat u Općini Šenkovec, postat ću sebičan (osmijeh). To znači da ću komponirati u svom malom studiju koji kod kuće uređujem. Već sam nešto napravio za svoj bend, a zanima me i glazba za djecu.
Najavili ste i studijsku snimku sa školskim zborom.
- Svakako ćemo sa školskim zborom ući u studio jer smo prije tri godine napravili pjesmu Šenkovec, posvećenu našem mjestu. Možda postane himna.
Tko čini Vašu obitelj?
- Imam dvije kćerke - šestogodišnju Rudy i dvogodišnju Leni te suprugu Moniku. Prije pola godine preselili smo u svoju kuću u Šenkovcu i sad smo svoji na svom. Mogu reći da je lijepo živjeti s tri cure.
Je li supruga Monika i Vaš kritičar?
- Da kritičar? Najžešći kritičar. Bez kompleksa me kritizira i hvali, vjerujem joj i njeno mišljenje uzimam u obzir jer nastoji biti realna.
Aleksandra Ličanin

Svirka pod prijetnjom
Vladimir Novak: Imao sam jedno negativno iskustvo na svirci još u vrijeme u kojem sam bio s Parkingom. U 4 sata ujutro u jednom lokalu na varaždinskoj strani prilično pijan gost u gardističkoj uniformi tražio nas je da sviramo E, moj druže beogradski. Odbili smo jer smo, naravno, htjeli ići spavati, a on je mrtav-hladan izvadio pištolj i repetirao ga meni u glavu. U sekundi nas je prošao umor, a još brže smo se sjetili i glazbe i teksta (osmijeh). To je baš bilo grdo. (al)

Klasičan roker
Vladimir Novak: Osim rocka, volim rock (osmijeh). Rado slušam pop-rock, puno slušam Bacha i Handela, pa dugo, dugo nikog. Volim barok.
U posljednje vrijeme počeli su me zaokupljati blues i jazz. Vidim da mi se ukus pomalo mijenja, a rock se kod mene pretvorio u primjesu bluesa i jazza. (al)