ZLATKO MAVREK IZ ČAKOVCA, SPECIJALIST ZA CRVENE KINGOVE

Profesionalna su mu odgovornost održavanja vozila Hrvatske elektroprivrede za područje triju hidroelektrana na Dravi - Zlatko Mavrek iz Čakovca radi kao automehaničar koji održava njihov povelik vozni par. No, strast mu je uzgoj malih životinja, Zlatko je majstor za golubove u i kuniće.
- Počeo sam time još kao dječak, u rodnoj Beljevini, u Slavoniji, u blizini Đurđenovca, mjestu nastanjenom ljudima iz Zagorja i Međimurja. Ovamo sam došao 1975. godine, a 1976. godine smo se supruga Marija i ja vjenčali. Već 1977. godine postao sam član Udruge uzgajivača malih životinja u Nedelišću - kaže nam Zlatko.
Dodaje da je ova udruga, uz onu u Virovitici, najjača u Hrvatskoj. Virovitičani su bili najbolji na državnoj izložbi u Bjelovaru, ali da su neke dodijeljene ocjene bile drukčije, a dalo bi se i za to navesti razloge, pobjeda je mogla pripasti i našim uzgajivačima. Kvaliteti Udruge iz Nedelišća sasvim sigurno pridonosi Zlatko sa svojim ljubimcima. Zlatko uzgaja više pasmina golubova. Spomenut ćemo neke, iako laicima ova imena neće puno značiti - tu su crveni kingovi, zatim brnski gušani, ima nekoliko golubova pismonoša dadilja. Dadilja?
I mi kao laici moramo pitati.
- Da, njihov je zadatak da leže na jajima do valjenja. Crveni king je težak, do kilograma, pa i više, a nemiran je i postoji opasnost da skrši jaje, zato se koriste dadilje.
Zlatko ima i 12 kunića, velikih činčila. Na državnoj izložbi u Bjelovaru sa svojom je kolekcijom osvojio naslov majstora uzgoja. Objašnjava nam:
- Na izložbi se predstavlja kolekcija od četiri kunića. Moraju u njoj biti i muški i ženski, a ocjenjuje ih se skalom do stotinu bodova. Moja dva dobila su ocjenu 96, jedan je dobio 96 i pol, a jedan 97 – skala ide do 100, ali se potpuno savršenstvo ne postiže. Moji kunići dobili su najviše ocjene koje se kunićima dosta daju.
Zlatko je specijalist za golubove, za crvene kingove.
- Tu mi leži srce, s golubovima sam počeo kao dječak, naučio me tome djed Blaž. Tome se najviše posvećujem i moja su dva goluba na izložbi postali šampioni.
U Hrvatskoj mu primat nije ugrožen i zato pitamo ide li i na međunarodna natjecanja.
- Ne, ne idem, već sudjelovanje na domaćim natjecanjima nosi neka opterećenja. Jedna su troškovi, ozbiljan izazov za obični kućni budžet. Za državne izložbe Udruga će organizirati prijevoz, ali za svaku životinju kaveznina stoji 15 kuna, katalog 40 kuna, veterinarski pregledi 250 kuna, pa ako izložba potraje dva-tri dana, treba noćiti i jesti - to se popne i na 1.500 kuna. Izložbe nose i nužnost posebnih mjera zaštite ptica. Tamo gdje ih se skupi puno na jednom mjestu, postoji i opasnost zaraze, pa se za to treba pripremiti. I pticama natjecanje i put donose stres, zato se na natjecanja ne ide često. Da se k tome ide i u inozemstvo, trebalo bi dodati i nužnost ishođenja niza dozvola. Osim toga, ako se preko granice vozi ptice, makar kao ljubimce, najviše dvije po osobi, a za nas ovdje najbliži izlazni prijelaz je na Bregani.
Radoznalost tjera na to da se pogleda kako rade drugi. Zlatko je bacio pogled na izložbama u Welsu u Austriji i Nagyatadu u Mađarskoj.
- Ova druga izložba bila je velika, s tisućama ptica, a i mjerodavna. Mađari kao nacija u Europi prednjače u uzgoju crvenih kingova. Jedan sudac iz SAD-a, odakle crveni king potječe kao pasmina, rekao mi je da je to bila najjača međunarodna izložba na kojoj je bio u svom stažu od četrdeset godina. U Wellsu bih se bio istaknuo sa svojim golubovima, ali u Mađarskoj je konkurencija bila vrlo jaka. Bio bih zapažen, ali vjerojatno ne bih bio u samom vrhu.
Morali smo malo inzistirati na tome da nam Zlatko kaže kako procjenjuje da bi prošao u najjačoj svjetskoj konkurenciji.
- Bio bih treći ili četvrti - odgovorio nam je. Uzgajivači malih životinja moraju imati onu crtu ambicioznosti (zlobnici bi možda rekli taštine) koja tjera prema savršenstvu, pa treće ili četvrto mjesto na velikom svjetskom natjecanju ne smatraju vrhunskim plasmanom. Zlatko je od onih koji se raduju ulasku Hrvatske u EU – za uzgajivače životinja tada će prelazak granice s njihovim dragocjenim teretom biti puno jednostavniji.
Dražen Kovač

Puno rada do šampiona
Kako se uči vještina uzgoja malih životinja (u Zlatkovom slučaju u prvom redu golbova), kako se napreduje, pitamo.
- Znalci će drugima podijeliti samo dio znanja i iskustva, ono što smatraju najvažnijim zadržat će za sebe. U Mađarskoj sam, npr., čuo da golubovima daju ljutu papriku, a mi iz našeg iskustva znamo da se golubovima daje kari, također ljuti začin – oni svojim kiselinama pozitivno utječu na crijevnu floru ptica, ali ako ste vrlo precizni u doziranju. Vještina uzgoja ptica koje želite pokazati na izložbama je dosta komplicirana, sastavljena je od mnoštva takvih detalja. Zato one koji razmišljaju da se u to upuste moram upozoriti da treba imati volje i strpljenja u učenju. Nije ni meni u početku sve išlo dobro. Član Udruge postao sam 1977. godine, trebalo mi je 25 godina da dosegnem šampionsku razinu.

UZGAJANJE MALIH ŽIVOTINJA SKUP JE HOBI
Otrpim i koji prigovor supruge
Zlatko na dvorištu ima ukupno oko 250 životinja, većinom golubova, a nešto kunića, ali i ukrasnih kokoši i drugoga. Nije to mala stvar ni nahraniti - golubovi pojedu 20 kilograma hrane dnevno, a i kunići traže svoje. Kad bi se smjesu za golubove plaćalo po cijenama iz trgovine, to bi troškove ljubavi prema životinjama tjeralo u tisuće kuna mjesečno. Kako se izdrži, pitamo Zlatka.
- Ide nekako, snalazim se. Imam svoj kukuruz i pšenicu, do suncokreta dođem tako što prodam golubove u Slavoniju, a zauzvrat uzmem suncokret, mada se sada u krizi osjeća da je i tu potražnja pala. Trnava je tu blizu, pa se za zečeve nakosi. Mora se i potrošiti, jasno, pa otrpim i koji prigovor supruge - odgovara nam Zlatko malo se i šaleći.