Zoran Šarić o sigurnosti na cestama

Zanimljivo, ali na rad Županijske uprave za ceste, čija djelatnost je inače znala biti dnevno pod udarom kritika, posljednjih se mjeseci kritike ili pritužbe baš ni ne čuju. Još od zimus, kada su cestari imali posla preko glave s obiljem snijega, kada uvijek ima onih koji znaju kako se, gdje i koliko bolje moglo očistiti snijeg, vlada zatišje u kojem se tek sporadično pojavi kakvo pitanje o radu Županijske uprave za ceste.
No, Zoran Šarić, diplomirani inženjer geodezije, ravnatelj ŽUC-a, kaže da kritika ipak ima:
- Imamo mi pritužbi, dnevno, no to uglavnom nisu pritužbe, nego zahtjevi tehničke naravi iz općina, gradova, od građana...
NOVO KAO STARO
Na što se uglavnom građani tuže, što traže jedinice lokalne samouprave?
- Zanimljivo – najviše je pritužbi na novoizvedene ili obnovljene prometnice. Ne prođe ni godinu dana od zahvata na nekoj cesti, a dolaze pritužbe da nešto nije izvedeno kako treba, da je došlo do slijeganja kolnika, oštećenja... I sad – pritužbe idu. Ako smo mi investitor ili, što je pravilo, suinvestitor zahvata, nama, a zapravo se radi o stvarima koje bi se – temeljem dvogodišnje garancije izvođača – trebale po hitnom postupku rješavati kao reklamacije. Po hitnom postupku.
S druge strane, nakon zime s velikim temperaturnim oscilacijama kao što je bila prošla, prometnice jako stradaju, temperature koje se vrte oko nule dovode do smrzavanja i odmrzavanja vode i mrvi se asfalt... Ove smo zime u dva dana zabilježili temperaturnu oscilaciju od 31°C! Slijedi uvijek puno poziva na intervencije u proljetnim mjesecima za popravke, sanacije... Mislim da bi pri ugovaranju zahvata na prometnicama izvođač trebao dati garanciju na barem pet godina. Cesta je građevina za koju bi se takav garancijski rok zapravo morao dati. No, da zaključim – nekakvih sustavnih primjedbi na rad nemamo.
OPHODAR SVE VIDI
Na intervencije se izlazi samo na pozive iz općina i gradova ili građana?
- Ne samo na pozive. Mi imamo – jedini smo ŽUC u državi po tome – ophodara koji ima točno razrađen režim ophodnje i kontrole svih prometnica koje su pod našom nadležnošću. Tjedno se kontroliraju ceste županijskog ranga, dvotjedni je režim kontrole za lokalne ceste, tako da mi stalno imamo vrlo jasnu sliku u kakvom su stanju prometnice, pojedine dionice, kritična mjesta... Prema tome se i planira zahvate. To izvrsno funkcionira jer ophodar ima ovlaštenje angažirati operativu i riješiti problem ako je za ophodnje uočeno nešto što ugrožava sigurnost prometa.
PRVO - LOVU NA
SUNCE!
Praktično nema općine koja od ŽUC-a ne zahtijeva gradnju pješačko-biciklističkih staza po pravilu - trošak pola-pola između ŽUC-a i općine. No, nije li pritisak prevelik u odnosu na raspoloživ novac?
- Imamo kriterije po kojima se ocjenjuje zahtjeve jedinica lokalne samoprave. Sufinanciranje takvih zahvata može ići pod modernizaciju cesta s gradnjom pješačko-biciklističkih staza uz prometnice u nadležnosti ŽUC-a. Javljaju se tu i politički pritisci, ali – moramo biti jasni: ŽUC ne može na zahtjeve iz općina reagirati u sekundi, mimo plana koji se usvaja na godišnjoj razini. Ako načelnici ili gradonačelnici osiguraju transfer novca iz proračuna (ili fondova) višeg reda, sve se može organizirati.
Ali, mi moramo biti u sta-nju ocijeniti imamo li siguran novac ili tek obećanje ovog ili onog ministra. Osobno sam sklon modelu po kojem u takvim slučajevima investiciju ne bi nosio ŽUC, nego općine! ŽUC će – u aranžmanima sufinanciranja – uvijek ispuniti svoju obvezu, ali mi se ne možemo dovoditi u situaciju da nosimo investiciju, da budemo financijski odgovorni prema izvođačima, a da umjesto novca iz Općine dođe informacija – mi sad ipak nemamo za svoj dio investicije. Idemo u posao, ali nek jedinice lokalne samouprave nose odgovornost (i dugove) prema izvođačima ako se inzistira na investiciji za koju je novac tek – obećan...
CESTA PREMA
PAŠNJAKU
Novac je uvijek zanimljiva tema, ŽUC ima proračun težak 31 milijun kuna, postoji li način da se prikupi više novca?
- Postoji. Primjerice, iz Hrvatskih cesta u koje se slijeva novac od prodaje goriva – 60 lipa po litri Hrvatskim autocestama i toliko Hrvatskim cestama – mi dobijemo tri milijuna kuna, a temeljem potrošnje, broja vozila i po ostalim kriterijima koji se danas putem informatičkih modela mogu izračunati u lipu – mi bismo trebali imati 37 milijuna kuna! Znamo koliku kilometražu godišnje naprave vozila s područja ČK tablice, na tehničkom pregledu evidentira se kilometraža koju su vozila prešla, potrošnju nije problem projicirati... Kriteriji po kojima se sada novac dijeli su kilometraže cesta. 30 kilometara ceste u Posavini s dva i pol metra širokim asfaltom koji ide u pašnjake ili šumu u održavanju vrijedi koliko i 30 kilometara ceste u Međimurju koja je široka sedam metara!
Osobno se zalažem da se u te kriterije uvrsti ne samo kilometraža, već i broj vozila, opterećenost cesta, stanje i opremljenost odvodnjom, rubnicima, koja je kvadratura asfaltnog zastora...
SAMO PRVOKLASNO
Kad je riječ o toj opremljenosti cesta – kakva je sada situacija s nabavom prometnog mobilijara, znakova i ostalog?
- Svojevremeno je bila nabava netransparentna i puno je opravdanih primjedbi bilo na to. Međutim, otkako sam došao u ŽUC, u ugovorima koji se sklapaju okvirno na četiri godine (s mogućnošću besposljedičnog raskida) obveza izvođačima je i održavanje (zamjene) prometne signalizacije. No, ne bilo kakve, već po standardu koji traži ŽUC, te ne po bilo kojoj cijeni, već unutar unaprijed određene cijene. Pojavili su se talijanski znakovi loše kvalitete, pa zato sad, primjerice, tražimo da se nabavljaju samo znakovi s reflektirajućom folijom koja traje barem sedam godina...
OKLADE TRGAJU
ZNAKOVE
Štete na prometnicama, posebno na vertikalnoj signalizaciji, obično izazivaju – nepoznati počinitelji...
- Na znakovima imamo šteta do 20.000 kuna. Znamo i kritična mjesta na kojima znakovi stradaju od vandala, policija čak tu malo može učiniti... S mjesta održavanja većih zabava sudionici obično pješače do susjednog sela... Pregrijani mladići zabavljaju se savijanjem znakova. Neki su maloljetnici uhvaćeni i na djelu, a zamislite: policija je zatekla umjetnika koji je na ramenu doma nosio znak – za okladu!
No, postoji problem koji se ne odnosi toliko na štete, koliko na izazivanje opasnosti na cestama. Nanošenje blata na asfalt nakon rada u polju. E, tu bi se moglo utvrditi počinitelje, lako identificirati, pa zatim ih i kazniti. Ne bi onda nikom bilo svejedno nosi li s traktorom kubik blata na asfalt. Onda bi se i kod nas – kao u Austriji ili Sloveniji, primjerice – prije izlaska na asfaltnu prometnicu, čistilo strojeve. Slično je i s gradilištima.
37% PREBRZIH
Što je od većih zahvata – u povećanju sigurnosti na prometnicama – trenutno u planu?
- Jedan od većih projekata je sanacija kritičnih mjesta na lokalnoj cesti Otok – HE Donja Dubrava uz drenažni kanal, dužine 14,5 km. Treba dopuniti signalizaciju, rekonstruirati raskrižje na jugu Preloga, očistiti cestovni pojas u čitavoj duljini od grmlja i drveća, a i brzina kretanja vozila morat će se smanjiti s 90 na 80 km/h. Možemo mi napraviti ne znam što s cestama, ali ako se vozi dvjesto na sat, nikome ne možemo garantirati sigurnost! Zamislite: na uređaju za brojenje prometa i evidentiranje brzine vozila zabilježena je i brzina auta od 218 km/h i motocikla od čak 231 km/h!
Analizom ispisa utvrđeno da jedva 63% vozila ide dopuštenom brzinom do 90 km/h. U šezdeset mjernih dana, svaki su dan najmanje tri vozača vozila preko 120 na sat te još dva više od 150 na sat! To je 300 perkršitelja zakona!
PRVI MONTAŽNI ROTOR
- Krećemo i u postavljanje jednog montažnog rotora u Čakovcu kod tiskare Zrinski, dok se ne napravi studija koja bi trebala pokazati bi, li na toj cesti – od Hotela do izlaza prema Nedelišću raskrižja bilo dobro opremiti zelenim valom. Sada, u recesiji novca nema za ozbiljne zahvate, a uz montažni rotor, imamo vremena naći najbolje rješenje.
Montažni rotor trebao bi biti makar privremeno rješenje i za raskrižje kod Kauflanda. To je već u nadležnosti Hrvatskih cesta i s njihove strane treba doći inicijativa, pa usprkos složenoj proceduri, tamo bi trebalo hitno rješenje jer je raskrižje baš kritično po prometu.
SASVIM OSOBNO
Mjesto ravnatelja ŽUC-a jedno je od najizloženijih oku javnosti, jedno od mjesta koje traži angažman i izvan uobičajenog radnog vremena – dežurstva zimi, putovanja. Što kaže obitelj?
- Nastojim ne propustiti ništa što ima i najmanji utjecaj na djelatnost ŽUC-a u Međimurju - radilo se naoko o nevažnom sastanku u Zagrebu ili o dogovoru u nekoj našoj općini. To traži i duže radno vrijeme. Ponekad iz ureda izlazim tek onda kad za obitelj moram nešto baš na vrijeme napraviti, ako imam zakazanu kakvu obiteljsku obvezu. Bez razumijevanja supruge, ne bi to išlo. Ljudi gledaju kroz prozor dnevnog boravka kako pada snijeg, a ja sam obično uz ralicu, na cesti, noću... Ali, organizirao sam si život tako da mi je posao i hobi, pa se zabavljam informatičkim programima koji mogu unaprijediti rad ŽUC-a, angažirao sam svoje prijatelje na tome, kombiniramo, spajamo različite mogućnosti... Tako se javljaju ideje koje će, vjerujem, skoro biti alati za bolji rad ŽUC-a... Primjerice, prevođenje videozapisa stanja ceste u informatički obradiv zapis, korištenje ortofotopodloga i digitalnog katastra za potrebe ŽUC-a... Mi cestari sad pod rukom moramo imati notebook, a ne greblicu... (M. Belčić)

Auto mi se raspao...
Nabava novog službenog vozila za ŽUC izazvala je pažnju i županijskih vijećnika. U recesiji je nabava novog službenog auta baš provokacija...
- Ma, nabava novog službenog vozila nije bila u planu za ovu godinu. Nismo ga planirali ni prošle godine. Naslijedio sam od prijašnjeg ravnatelja karamboliran, pa popravljen renault lagunu kojem se – kad sam vozio na sastanak ravnatelja svih županijskih uprava u Šibenik – raspao motor. Auto je ispustio dušu na cesti, a 2009. bilo je planirano 240.000 kuna za novi. Nismo ga kupili, ali sad smo morali. Ford mondeo koji je kupljen košta 191.000 kuna, za lagunu smo dobili 26.000 kuna (procijenjena je na 17.535 kuna, a popravak bi stajao 85.000 kuna) i to je cijela priča.