Arhiva 03.10.2013. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 11:47.

ŽUPAN MATIJA POSAVEC: Smijenit ću pročelnike i direktore koji samo griju fotelje!

Najmlađi hrvatski župan, Matija Posavec u subotu, 5. listopada navršit će 33 godine života. Iza njega je ujedno nešto više od 100 dana otkako je na funkciji prvog čovjeka Međimurske županije. Njegovi i potezi najbližih mu suradnika zasad uglavnom nailaze na riječi hvale. Župan Posavec za list Međimurje govori o tome kako se snašao na odgovornoj funkciji, onome što slijedi, ali i nizu drugih tema.
Mnogo Vas hvale, no, neće li to dodatno povećati očekivanja građana, ponajprije ono što svi najviše priželjkuju – investicije, smanjenje nezaposlenosti, povećanje plaća?
- Izuzetno mi je drago što je rad mojih suradnika i mene prepoznat te se prezentira kao primjer odnosa i postavljanja prema javnim financijama. Uostalom, to smo i obećali, zar ne? A ovo je samo početak. Očekivanja građana meni nikako ne predstavljaju teret ili poteškoću. Zato sam se i kandidirao na izborima i dobio povjerenje da napravim sve ono što se mora i treba. Odlučno, jasno i čvrsto, ali i s vizijom. 100 dana je prošlo i mislim da smo puno toga napravili. Imamo jasne ciljeve prema kojima koračamo. Međimurje ne treba više samo lijepe riječi i hvale, treba konkretne stvari, treba konkretnu podršku Zagreba. I posljednji sastanak predstavnika pet županija u Čakovcu pokazuje koji je naš cilj jer - biti najrazvijenija regija, a imati najmanje plaće u Hrvatskoj - u najmanju je ruku nepravedno. Dolazi vrijeme boljeg, korektnijeg i konkretnijeg odnosa države prema Međimurju.
Zbog čega ste se uopće počeli baviti politikom, odakle interes? Dolazite iz poduzetničke obitelji…
- Od svoje 15. godine sam u medijima i u jednom razdoblju vodio sam političke emisije u kojima su gostovali brojni tada visoki dužnosnici. U razgovoru s njima dobio sam poriv da se pokušam baviti politikom, međutim, vrlo brzo sam se razočarao i shvatio da nije to za mene. Ali s time se nije složio Dragutin Lesar koji me po drugi put uveo u politiku, radili smo zajedno nekoliko uspješnih kampanja i tako je sve krenulo. U obitelji baš nisu bili najsretniji mojim odabirom, ali to je bila moja odluka. I ne žalim zbog nje.
Što ocjenjujete najznačajnijim u prvih 100 dana mandata?
- Smanjenje minusa, stabilnost financija, nastavak besplatnog prijevoza, skidanje raskidnog uvjeta na objektima vojarne, isplate subvencija poljoprivrednicima, status državne ceste prema Štrigovi, početak projekta poticane stanogradnje, organiziraniji nastup na sajmovima, izradu studija predizvodljivosti za gradnju škola i dvorana, kvalitetniju komunikaciju s građanima i još niz svakodnevnih stvari.
Već neko vrijeme spominje se dolazak stranih ulagača. Možete li konkretnije reći s kime se i o čemu pregovara?
- Prije nekoliko dana, počela je gradnja još jedne tvornice na području Grada Preloga, proširuju se proizvodni pogoni postojećih nekoliko poduzeća, gradit će se na području Grada Čakovca, a učestali su upiti i za zemljišta uz bivšu vojarnu. Uz gotovo svakodnevne kontakte sa zainteresiranim poduzetnicima, na našu prezentaciju Međimurja i odlazak na sajmove smatram da budi optimizam u bolje sutra.
Koliko realno Županija, kao jedinica regionalne samouprave, odnosno Vi kao župan, i na koji način možete utjecati na poboljšanje standarda građana, tim više jer smo još uvijek iznimno centralizirana država, a poznato je i da je Županija u minusu?
- Posljednji događaji oko prijevoza učenika jasno su pokazali da itekako možemo utjecati na standard građana. Sve je stvar prvenstveno stava, a potom i odlučnosti u namjeri da se sprovedu zacrtani ciljevi. Uvijek moramo pronaći načine kako nešto ostvariti, a ne pronalaziti opravdanja zašto se nešto nije ili ne može napraviti. Činjenica jest da smo izrazito centralizirana država i od toga ne možemo pobjeći u ovom trenutku, ali je i činjenica da se kvalitetnim idejama i ciljevima mogu i smekšati ti centralizirani kanali, s jedne strane, odnosno privući investitori kojima će se osigurati najbolji uvjeti da svoj novac ulože u Međimurje. Primjer s izdavanjem dozvola za 16 dana, osiguravanje sve komunalne infrastrukture, oslobađanja plaćanja davanja investitora - to su načini kojima direktno možemo utjecati na investicijsku klimu. Da, kao župan, nemam sve ovlasti koje bih želio, ali što mi preostaje - žaliti se i tapkati na mjestu? Ne, moramo pronalaziti nove načine i pokazati, kao i do sada, primjerom kako se posao treba obavljati. Rezultati rada posljednjih mjeseci pokazuju se i sada se na Međimurje gleda kao na regiju primjer. To privlači pažnju investitora i medija, a upravo to i želim.
Na koliko je smanjen proračunski manjak i kako ga planirate dodatno smanjiti?
- Kad sam preuzeo Županiju, minus je bio 27 milijuna kuna, a na stoti dan mandata, kad smo prezentirali rezultate, bio je 17 milijuna i 432 tisuće. Bez obzira što to izgleda kao uspjeh, očekuje nas još niz obveza koje će doći na naplatu, tako da ću biti zadovoljan ako na kraju godine mogu reći da smo ukupan dug uspjeli smanjiti za 20%. Naravno, trudit ću se, i učinit ću sve, da to bude i više. Krenuo sam s rezovima, ali ako želite pokazati primjer i navesti ostale da to isto čine, morate krenuti prvo od sebe. Mislim da je to fer.
Što planirate poduzeti oko rješavanja romske problematike? Tenzije između većinskog naroda i pripadnika romske nacionalne manjine sve su veće.
- Moje je mišljenje da je svakom korisniku socijalne pomoći koji je radno sposoban potrebno uvesti obvezu društveno korisnog rada. Ako tu obvezu odbije, ukinuti socijalnu pomoć. Na taj način uvela bi se radna navika, ljudi bi shvatili da uz prava imaju određene obveze, a učinili bi nešto korisno za sredinu u kojoj žive. Tada bi i suživot bio kvalitetniji i bolji.
Što činite po tom pitanju?
- Predao sam prijedlog ministrici socijalne politike Milanki Opačić i očekujem stav Vlade.
Četiri godine bili ste zamjenik Ivice Perhoča. Dolaskom nove garniture, za probleme se obično optužuje one prethodne. Vi to ne činite, no, ipak, kako ocjenjujete rad bivšeg župana i suradnju s njim?
- Ne, ne činim jer time se ne postiže realno ništa. Za mene je to prebacivanje odgovornosti, a samim kandidiranjem za župana preuzeo sam odgovornost. S Ivicom Perhočem imao sam jako dobru suradnju u prošlom mandatu i moram priznati da sam u tom periodu mnogo naučio. Danas, kada pogledam unatrag, siguran sam da bih neke stvari potpuno drugačije napravio, ali kažu da je lako biti general poslije bitke. No, isto tako, siguran sam da ću za 4 godine s ponosom pogledati unatrag, svjestan potpunog uspjeha svog mandata.
U županijskoj Skupštini većinu i dalje ima SDP koji ne sudjeluje u izvršnoj vlasti. Kako dosad ocjenjujete rad Skupštine?
- Zasada su sve političke stranke pokazale izuzetnu zrelost u želji da - kad je razvoj Međimurja u pitanju, nema vlasti i oporbe, crnih, bijelih ili žutih. Volim se konzultirati i s Darkom Horvatom, Dragutinom Lesarom ili Ivicom Perhočem. U političkoj kulturi pokazali smo da smo korak ispred drugih, i to je najbolji put za Međimurje. Za kampanju, podmetanja i sukobe uvijek postoji vrijeme. Sad su nam drugi prioriteti u planu.
Vi to hvalite oporbu?
-Ne, ja poštujem ljude, njihovu želju i spremnost da daju doprinos za opći cilj. Pritom me ne zanima iz koje su stranke. Oporba je poželjna i dobrodošla, naravno, do granice političke i ljudske kulture te pristojnosti. Uvijek ću više cijeniti argumentiranu kritiku, nego neiskrenu pohvalu. Tada pogrešku mogu ispraviti i raditi bolje.
Bliže se izbori u međimurskom SDP-u. Koga biste voljeli vidjeti na čelu?
- Onoga tko pobijedi na izborima i dobije podršku članstva. Ne želim se miješati u unutarstranačke izbore bilo koje stranke. Svim političkim strankama u Međimurju želim da budu jake, kvalitetne i organizirane jer je to dobro za demokraciju. Sa SDP-om je vrlo korektna suradnja i volio bih da tako ostane.
Jeste li zadovoljni radom svojih zamjenika?
- Jesam. Sandra i Zoran su vrlo kvalitetne, odgovorne i radišne osobe. Puno razgovaramo, dogovaramo i uspjeli smo stvoriti odnos pun povjerenja, što je najvažnije za kvalitetan timski rad.
Jedan od strateških pravaca razvoja Međimurja je turizam. Kakvi su planovi na tom području?
- Želim da Međimurje bude prepoznato kao hrvatska Toscana. Ovo je doista Bogom dan prostor s pitomim brežuljcima, livadama, poljima, vinogradima, između dviju rijeka. To je prostor s kojeg se vide četiri države. Moramo još ulagati u smještajne kapacitete, kušaonice, vidikovce i izletišta te učiniti sve da se kvalitetno prezentiramo. Otkrit ću vam nešto. Prilikom posjeta predsjednika Josipovića stajali smo zajedno na terasi s koje puca pogled na naše brege. Predsjednik se na trenutak zamislio i rekao: „Volio bih ovdje živjeti u mirovini.“ To vam sve govori, ljudi doista cijene ljepote ovoga kraja. Zato i toliko nastupamo po sajmovima, prezentiramo se u medijima. Međimurje je naprosto nedovoljno otkriven dragulj na kontinentalnom prostoru.
No, nismo li još uvijek premalo prepoznatljivi?
- Primijetili ste da je Međimurje sve više u nacionalnim medijima po uspjesima u gospodarstvu, zaštiti okoliša, poljoprivredi i turizmu a ne samo po crnoj kronici. To je dobar smjer, ali radimo da bude još više zastupljeno.
Veliku medijsku pažnju nedavno je izazvala vijest o podizanju kaznenih prijava protiv dugogodišnjeg ravnatelja Graditeljske škole Čakovec Zorana Pazmana. Za naše novine već ste izjavili kako očekujete njegovu ostavku…
- Kao župan sam odgovoran za funkcioniranje sustava i neću dopustiti da bilo tko baca mrlju na sve one djelatnike, profesore, pa i učenike koji pohađaju određenu školu i zbog toga ću tražiti ostavku od svakoga za koga se pojave osnovane sumnje u nečasna djela. Makar bile i osnovane sumnje.
Međimurje mora biti primjer svima, u mnogočemu i jesmo, i zato ću u okviru svojih ovlasti nastojati sankcionirati svakoga koga zateknemo „s prstima u pekmezu“. O kome god da se radi i na bilo kojoj poziciji.
Priča se kako su u Vašoj stranci, HNS-u moguće značajne promjene nakon što Radimir Čačić odsluži zatvorsku kaznu. U kakvim ste odnosima s njim, a u kakvima s Vesnom Pusić?
- Vrlo korektnim. U zadnjih desetak godina puno sam toga prošao i s Radimirom Čačićem i s Vesnom Pusić. Često se čujemo, razgovaramo i drago mi je što cijene angažman i rezultate svih članova HNS-a u Međimurju, pa i moj osobno.
Blizak suradnik u HNS-u bio Vam je Dragutin Lesar. Čujete li se i danas s njim?
- Da. Nakon izbora mi je ponudio suradnju, dao nekoliko korisnih savjeta, pomogao u komunikaciji s određenim dužnosnicima. Drago mi je što je, bez obzira na izborne rezultate, pokazao svoju političku i ljudsku veličinu.
Kad ste postali župan, jedan od Vaših protukandidata i nekadašnji stranački kolega Josip Posavec najavio je podizanje kaznene prijave protiv Vas jer je navodno Vaš tim biračima slao SMS poruke u kojima su se, kako tvrdi Josip Posavec, širile laži o njemu. Što je s tom prijavom?
- Ne znam. Osim velikih naslovnica u novinama, nemam druge informacije. Nadam se da je to napravio jer da nije, značilo bi to da je javno u oči lagao svim građanima. A to ne bi bilo dobro.
Koliko Vas je promijenila funkcija župana?
- Sasvim sigurno, imam jedno životno iskustvo više. Tijekom predizborne kampanje, pa i u ovih sto dana, otkrio sam potencijale nekih ljudi koji su do sada bili zanemarivani. U Županiji sam snimio stanje i sada i u prošlom mandatu te ću vrlo skoro ekipirati tim ljudi. Bez toga ne ide.
Mijenjat ćete pročelnike?
- Vidjet ćemo. Svakom suradniku dajem slobodu u kreativnosti i idejama, ali tražim angažman i rezultate. Meni je dovoljan kriterij da suradnik na poslu bude samoinicijativan, da razmišlja svojom glavom i prati moj tempo.
Što će biti s direktorima poduzeća?
- Onima tko ne bude imao rezultate ili će na posao dolaziti grijati stolac, zahvalit ću na suradnji. Tu nema kompromisa. Mene su izabrali građani koji traže rezultate, odgovoran sam za funkcioniranje sustava.
Još uvijek trčite? Može Vas se vidjeti na obilaznici?
- Pokušavam, ali jednostavno nemam vremena. Ljut sam na sebe što si ne mogu organizirati da barem dva puta tjedno pretrčim krug oko Čakovca.
Koliko je to?
- 14 kilometara u komadu za 70 minuta.
Još ste uvijek neženja. Ima li naznaka da bi se taj status u skoro vrijeme mogao promijeniti?
- Sve u svoje vrijeme.
Razgovarao
Velimir Kelkedi

Izvor: 3049