Bespomoćan sam, jadan i prestrašen

Ne znam više kome se obratiti. Želim samo nepravdu i bijes podijeliti s čitateljima i s našim Međimurkama i Međimurcima koji smo bespomoćni i stalno se, protiv svoje volje, moramo miriti s tim. U životu sam često puta imao susret s Romima. Naravno negativnih, agresivnih.
Ja više nemogu. Bojim se. Kakva je to država gdje te mogu za 20 kn pretući, gdje te mogu vređat, gdje mogu razbijat koliko hoće i to raditi iz čiste zabave bez prave kazne? Nigdje ne rade, jedino glume manjine i to na najbolji mogući način. Danas je bolje bit Rom nego predsjednik drzave. Nigdje ne radiš, imas primanja, nemas nikakvu odgovrnost... I da tužim i dobijem, uzalud. Tko će mi nadoknaditi štetu? Znači, najbolje da šutim! Ali dosta je toga! U najboljem slučaju će ići u zatvor gdje će uživat u svakodnevnom obroku. Oni bi se drugačije ponašali da ih država ne štiti i ne daje novac. Neka rade!
Najbolje bi mi bilo da se i ja proglasim Romom i uživam. Ništa ne raditi, iskorištavati.
Mislim da će se i sada odmah javiti ljudi za zaštitu manjina koji nikad niti nisu osjetili pravi mentalitet pojedinih Roma i nemaju pojma što sve oni rade.
Od jada, nemoći i bijesa želim na ovaj način olakšati dušu, na papiru iskalit svoj bijes jer sam čovjek. Ja sam jedan radnik, koji radi marljivo, a koji nema nikakva prava.
Dok ovi ništa ne rade, a imaju sva prava. Što bi bilo da ja policajca pljunem u lice i opsujem, što bi bilo da sam ja profesorici u školi govorio da je glupa krava, što bi bilo da ja dođem na nečije polje i samo uberem plodove…? Već odavno bi bio kažnjen. A ove štite razne organizacije i zato su bahati.
Svi moramo trpjeti i biti njihovi robovi. Samo nek pogledaju statistiku i činjenicu tko najviše krade u međimurskoj županiji?
Čitatelj