Biti trgovac

Biti trgovac lijepo je i plemenito zvanje. Očekuje se od nas da budemo blagi, strpljivi i puni razumijevanja prema kupcima. Bilo je lakše nekad, reći će mnogi. Možda! Treba voljeti i prihvaćati ljude takve kakvi jesmo i to je pola uspjeha do obostranog zadovoljstva. Zato je i prava sreća naići na takvu osobu. Povremeno zalazim u mali “Mercatorov” dućan tu u Zrinsko-frankopanskoj ulici. Gospođa Radmila uvijek je spremna na lijepu riječ, sugeriranje ovog ili onog što je na akciji. S obzirom na situaciju najčešće znamo po što smo došli, ona svojim pristupom, blagošću postigne i nešto drugo. Ne na način da nekoga “siluje” jer ljudi to ne vole. Boje se ući u neke dućane gdje ih se gotovo “zaskoči” a gdje ne osjećaju slobodu. Ljudi vole pogledati bez obzira na kupnju. I meni samoj razgledavanje najčešće ima terapijsko djelovanje. Spontanost, blagost i lijepa riječ otvaraju mnoga srca a ponekad i vrata.
Zato Radmili poručujem da ostane na tom putu jer lijepo je i onda kad više ne radiš a ljudi te prepoznaju, prilaze ti i ne zaboravljaju ono što je bilo dobro.
Marija