Damin gambit za obespravljene i nemoćne

Suprug se nakostriješi kada spomenem da želim pogledati emisiju Damin gambit. 

Zadivljuju me pametne, samosvjesne, obrazovane žene kojima je svijet globalno selo. Dame su u punom smislu te riječi bez obzira da li su na svojoj djedovini u Hrvatskoj ili na prostorima Švicarske, SAD, Izraela... Pokazuju i dokazuju da se dobrim obrazovanjem, cjeloživotnim učenjem, radom i upornošću može proživjeti dobar i kvalitetan život. Je li baš uvijek tako? U najboljim godinama pune životnog iskustva i lijepog izričaja pričaju svoje životne priče. Upakirano u zamučeni celofan ne mogu se oteti dojmu da ipak ne pričaju iskreno, duboko i do kraja. Većina njih dobrih je korijena, koji svakako daju dobru predispoziciju za bolji start u životu. Obično su dobro udane, situirane i sa sigurnim odmakom pričaju svoje bjelosvjetske odiseje.

Neke od njih pripadaju drugom vremenu nedaleke prošlosti i pitanje je kako bi bile uspješne da žive u našim prilikama i sadašnjem okružju. 

Što je sa tisućama naših divnih žena svih dobnih skupina i različitih profila obrazovanja koje svakodnevno na kraju dana moraju izaći kao pobjednice? Kada ćemo progovoriti o ženama u najboljim godinama, koje poslodavac svojim pravilima tobožnjeg poslovnog kapitalizma tjera do krajnjih granica fizičke i psihičke sposobnosti? Tko će zaštiti radnice sa 35 godišnjim stažem čistaćice , kojoj se stoji iza leđa i traže greške? Kako pomoći ženi u pedesetima koja je ostala bez posla?

Odgajamo djecu, odrađujemo poslove, ugađamo muževima.

Kada ćemo mi tako obične, obespravljene i u puno slučajeva nemoćne moći sjesti i sa ponosom ispričati naše životne putešestvije?! 

Život je jedan jedini i svaki dan moramo ga preživjeti najbolje što znamo i umijemo. Moramo naći i trenutak vremena za sebe, kada se smijemo, radimo stvari koje nas usrećuju . Moramo ljubiti i biti sretne. Da li smo to u stanju kada znamo da sutradan nemamo djeci za njihove osnovne potrebe? Tko će nas čuti i htjeti s nama porazgovarati?! Koliko vremena mora proći da čuju naš glas i naše priče?

 N.N., Čakovec