“Danas je Panex prilika, a ne problem” (2.)

U članku je navedeno nekoliko tvrdnji koje su netočne, pa činjenice i događanja na koje se odnose prikazuju u sasvim krivom svijetlu. Kako to u prošlom broju nije ispravljeno želim to ovim putem ispraviti .
Navodi se i to višekratno da je Panex bio gospodarski gigant.
Panex je u vrijeme neposredno prije pretvorbe i privatizacije zapošljavao 450 radnika. Bavio se sa svim djelatnostima što se članku navode - dakle: proizvodnjom poljoprivrednih mašina, trgovinom i servisiranjem vozila i traktora.
Zbog pretežno proizvodne djelatnosti bio je svrstan u metaloprerađivačku industriju. U to vrijeme na području Međimurja u tu grupaciju su ubrajana poduzeća: Metalac u Čakovcu, Feromont u Donjem Kraljevcu i Gorenje – Mural u Murskom Središću. Sve su to bila poduzeća srednje veličine. Panex je među njima bio najmanji, pa prikazivanje Paneksa kao gospodarskog giganta jednostavno nije točno.
Navodi se da je Paneks .... prvo bio rascjepkan ..... a zatim zapravo i uništen putem neuspjelih pretvorbi i privatizacije.
Kao prvo ne radi se rascjepkanosti koja je imala za posljedicu “... uništenje” Panexa, već se radi o restrukturiranju firme kao posljedici novonastalih uvjeta poslovanja. Paneks je na temelju ugovora o dugogodišnjoj poslovno-proizvodnoj suradnji godišnje prodavao i servisirao do 1.800 vozila – Zastave Kragujevac do blizu 2.200 traktora IMT ( ferguson ) iz Beograda, proizvodio i plasirao za prvu ugradnju do 5.000 traktorskih kabina za IMT Beograd te proizvodio automatske sadilice krumpira i kombajne za krumpir za njemačkog partnera. To je činilo preko 90 % svih programa poduzeća. Raspadom Jugoslavije i ratom ti su programi praktično preko noći nestali a da bude stvar još gora i njemački partner je bankrotirao.
U toj takvoj situaciji prišlo se je restrukturiranju firme i pretvorbi. Restrukturiranje je bio spas a ne propast. Restrukturiranjem su angažirani svi raspoloživi ljudski potencijali putem malih privatiziranih firmi udruženih u jedan sistem – Panex, koji je funkcionirao do poništenja pretvorbe.
Ne možemo govoriti o neuspjeloj pretvorbi zato što ju je Hrvatski fond za privatizaciju poništio. Dok je prva pretvorba važila nitko od 450 zaposlenih nije dobio otkaz, nitko nije išao na burzu pridružiti se armiji nezaposlenih koja je tih godina stvorena. Osigurati 450 radnih mjesta bilo je tada sumnjiv posao, a danas za svako otvoreno mjesto pišemo u novinama.
U članku se navodi da je : “.... svejedno .... kako će i kada biti zaključeni sudski sporovi –koji su posljedica poništenja pretvorbe”.
Glavni sudski spor je davno prije deset i više godina pravomoćno okončan .
HFP je izgubio spor i obvezan stvari vratiti u stanje prije poništenja pretvorbe . Ne samo da to on (i njegovi pravni sljednici ) do danas nije učinio već je dugi niz godina odbijao uopće razgovarati o tome, a nažalost niti mu na kraj pameti nije niti da dioničarima kojima je oteo firmu, vrati barem uplate koje nikad nije osporio. Da bude stvar još ružnija nitko se niti ne trudi da to bezakonje bivšeg HFP-a ispravi i obešteti dioničare kako novčano tako i moralno. Pravomoćna sudska presuda jasno presuđuje da je poništenje pretvorbe Panex d.d. bilo protuzakonito.
Postoji li pravda i zakonitost ako su oni pisani samo za neke ili ako ih treba čekati kao u ovom slučaju dvadeset ili više godina.
Očito Panex ne samo sada, već nikad nije bio problem, problem je ondje gdje je i stvoren: u neodgovornoj politici i državnoj birokraciji.
Željko Kermek