Dostojanstvo u pola cijene

Poštovani čitatelji lista Međimurje, ovim putem javljam vam malo neobičan oglas. Naime, imam dokument odnosno papir koji vrijedi 36.165,62 kn i ja ga nudim u polovicu njegove vrijednosti. Zašto?
Moja odluka pomalo smiješna temelji se na otpremnini koju ne mogu naplatiti od Međimurje inženjeringa d.d. u stečaju. Opis tog oglasa ima svoj početak i kraj, a koji se odnosi isključivo na moj slučaj, a izgleda ovako.
U toj firmi radila sam od 1.09.1972. godine, a iz nje otišla 4.06.2009. Razlog mog odlaska bio je nedobivanje plaće i zdravstveni problemi. Za odlazak na Zavod za zapošljavanje molila sam svojeg bivšeg poslodavca koji mi je izašao u susret u toj mojoj odluci. Prije potpisivanja Ugovora o raskidu radnog odnosa dogovorila sam se s poslodavcem iznos moje otpremnine koja bi iznosila 20.000,00 kn s rokom isplate u dva obroka (10.000,00 u 7. mjesecu 2009. godine i drugi dio dogovorenog iznosa u 8. mjesecu 2009. godine). Nakon tog dogovora izašla sam iz firme s velikim zadovoljstvom. Već kroz 7. i 8. mjesec 2009. godine počele su moje molbe za dogovorenu isplatu otpremnine, no sve bez pozitivnog rješenja. Tad aktualni direktor rekao mi je da novca nema i gotovo. U nadi da bih ipak mogla dobiti barem dio tog iznosa još sam pokušala razgovarati s tadašnjim članovima Uprave, no naišla sam na potpuno drugačiju situaciju tj. firma je u stečaju, točan datum 26.10.2009. godine. Tu je kraj za dobivanje moje otpremnine, odnosno bivši direktor više nema nikakvih obveza prema meni. Sada se otvara druga priča o mojem potraživanju od Međimurje inženjering d.d. u stečaju i sve ide drugim pravcem. Ja ulazim u stečajnu masu u kojoj stječem pravo na dobit od 36.165,62 kn, a po obračunu Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca. Budući da sam iz firme otišla 4.06.2009. godine izgubila sam pravo na naknadu od Agencije, te mi dolazi negativno rješenje od iste.
Otišla sam bivšem direktoru da pitam gdje se sada nalazim i gle čuda, ja sam u istoj poziciji kao i bivši članovi uprave Međimurje inženjeringa d.d. u stečaju, tj. oni isto ne stječu pravo potraživanja od Agencije. Priča ide dalje. Izgubila sam pravo na dogovorenu otpremninu, pa sad i pravo isplate od Agencije. Uz veliko razočaranje razgovarala sam s ljudima različitog profila i tu nailazim na još jedno saznanje, a to je da ulazim u treći stupanj vjerovnika, a što za mene znači da ako se iznađu novčana sredstva ja dobivam u nekim malim postocima i to u nedefiniranoj budućnosti.
Nakon svih tih saznanja ja sam odlučila dati nekom pola iznosa mojeg potraživanja od 36.165,62 kn kome bi ta moja odluka bila interesantna bez obzira što i nije baš povoljna. Ta ponuda će nekome biti smiješna, ili pak tema za razgovor poslije pročitanog članka, ali tim činom želim reći da smo mi mali ljudi spremni ponuditi veći dio kolača nekom drugom, pa htio ga on ili ne htio uzeti, a bilo bi pošteno od mene da ga prvo ponudim mojim bivšim pretpostavljenima. Uvjerenja sam da će se netko naći kome će ova moja zamisao biti interesantna, pa makar iz samog sažaljenja prema meni. Sve ovo navedeno je jer se još uvijek nadam sretnom ishodu moje nezavidne situacije. Izgubila sam pravo na novčanu naknadu i osjećam se prevarenom u svakom slučaju, no još uvijek se smatram ravnopravnim članom ovog društva.
Moj je radni vijek trajao od 1.09.1972. do 4.06.2009. dok su mnogi moji kolege iz navedene firme studirali, a moja generacija im gradila firmu gdje su zaposjeli u svoje nove fotelje i na kraju tako olako dali obećanje u mom slučaju otprilike ludom radovanje. Svih tih godina gubila sam zdravlje i skupljala godine radnog staža za stjecanje prava na mirovinu, a sve to u istoj firmi, Međimurje inženjering d.d. u stečaju.
Ne mogu reći da sam sve te godine radila i ostala bez primanja, jer sam stekla pravo na invalidsku mirovinu koja iznosi 1.765,00 kn. A navedeni iznos mirovine još je jedan od razloga zašto dajem moja potraživanja u pola cijene za javnost jer čuvanje papira (dokumenta) u kući meni nisu nikakva zadovoljština niti pak riješeni labirint u kojem šećem od 4.06.2009. godine. Ova odluka bila bi zaista smiješna, da sve navedeno nije tužno.
Ružica Kregar,
Strahoninec