DVADESET SATI DNEVNO BEZ KAPI VODE (III.)

Poštovani roditelji Šafarić! Osjećam se prozvana u vašem pismu, u listu Međimurje, pa ću samo kratko navesti neke činjenice.
Posao koji obavljam je posao osobnog asistenta, a to podrazumijeva pružanje pomoći prema odredbi korisnika (u ovom slučaju vašeg sina), a ja sam uz to redovito obavljala i posao njegovatelja (kupanje, tuširanje, intimna njega). S obzirom da je većinu vremena provodio sam, a ja sam bila obavezna dolaziti 20 sati tjedno, on je neophodno trebao dodatnu pomoć. Često me je porukom zamolio da mu dođem izvan radnog vremena pomoći, što sam ja činila ukoliko sam bila u mogućnosti (imam malo dijete) i on bi to meni od svog novca namirio. Na njegovu inicijativu i promatrajući njegovo teško stanje, ja sam pokušala u dogovoru s drugim nadležnim institucijama pronaći adekvatan smještaj i uspjela! Komunicirajući s Igorom, znam da je situiran, zadovoljan brigom koja mu se pruža, a najvažnije, neprestano je okružen ljudima koji su mu uvijek spremni pomoći.
Time je moja obaveza završena, ja sam zadovoljna, zahvaljujem svim ljudima koji su mi u tome pomogli i podržavali me, a uvijek kad mi se ukaže prilika posjetit ću ga u domu.
Antonija Podvezanec