Gdje je nestao osmijeh?

Molim vas da objavite u vašem listu »Međimurje« nezadovoljstvo građanina koji je na žalost a možda na sreću 40 godina daleko od rodnog kraja. Kako sam došao kući za sada za Uskrs ne mogu vjerovati da postoji ovdje kod nas tako čudni ljudi, koji okreću glave, gledaju u pločnik, nema kontakta i komuniciranja. Pitam se zar je zaista to tipični prokleti “Međimurski jal”. Gdje je osmijeh? Da nismo otišli tako daleko ne bi ni Međimurje ovako bolje izgradili. Vama i svim ljudima dobre Sretan Uskrs! Čitamo vaše novine svaki tjedan u inozemstvu. Lijep pozdrav!
Vlado Krištofić