Gdje je nestao osmijeh?

Danas i među kršćanima, na žalost, prevladava sebičnost, mržnja, nepoštovanje starijih i bolesnih, međusobne ljubavi. Pitam se zašto onda takve osobe dolaze u crkvu, da li itko čita Bibliju, ili je ona u svakoj kući “sakupljač prašine”. Znamo da je ovozemaljski život vrlo kratak, svakim danom smo svjedoci umiranja ljudi od zloćudne bolesti - raka. Svima nam je dobro poznato koliko se špricaju naša polja, hrane se životinje otrovnom smjesom, pa nije čudo da čovjek sam sebi kopa grob. Po kršćanskom uvjerenju te čitanjem Biblije (tko od kršćana je čita?!), vjerujemo u prekogrobni život. Tko će u nebo po ovakvom načinu življenja? Zašto je danas, počevši od djece, pa do starijih, sve nervozno, živčano, nesretno, zašto nema osmijeha na ljudskim licima? Gdje je onda tu sreća - samo ako čovjek ima čistu savjest i izmirenje s Bogom - nema veće sreće, mira i radosti.
Jelena, Čakovec