Hvala za sve dobro učinjeno udomljenoj djeci!

Za Udrugu udomitelja djece Međimurja nedavna je manifestacija Porcijunkulova bila istinski nezaboravno iskustvo. Zato bismo se ovom prigodom htjeli svima zahvaliti za sve dobro koje je proteklih dana učinjeno udomljenoj djeci naše županije. Ponajprije građanima koji su svojim dragovoljnim prilozima omogućili ljetovanje udomljene djece u Dramlju, ali svakako i svima koji su nam svojim položajem nesebično pomogli u realizaciji projekta - gradonačelniku Čakovca Stjepanu Kovaču, županu Matiji Posavcu, načelnicima i gradonačelnicima Međimurja te voditeljici Turističkog ureda Boški Vlah Ban. Svima vam još jednom veliko hvala!

Osim same materijalne pomoći, duboko smo bili dirnuti i svom medijskom pažnjom koja je udomljenoj djeci možda bila i najveći dar. Jer to su djeca kojima je podrška šire zajednice od posebne važnosti. Neadekvanosti njihove biološke obitelji, često popraćena materijalnom neimaštinom, isključivanjem i diskrimininacijom čine ih posebno ranjivima i željnima pažnje. Zato je razumljiva misija naše Udruge kojom se borimo da im pruženo udomiteljstvo na najbolji mogući način nadoknadi sve u čemu su kroz život bila uskraćena. A da bismo u tome uspjeli jako nam je važna i podrška okoline - škole, susjedstva, prijatelja, rodbine, pa i šire javnosti. I upravo zbog toga nam je ovo Porcijunkulovo bilo tako dragocjeno.

Čak smo i mi, udomitelji, bili ohrabreni iskrenim poštivanjem koje smo proteklih dana na poseban način osjetili prema humanoj naravi poziva kojem smo se posvetili. Jer za nas je udomljavanje više od posla, usluge ili nekog dodatnog izvora prihoda. Kad smo se odlučili za udomiteljstvo, odlučili smo otvoriti i svoj dom i srce naših ukućana za sve materijalne, emotivne i edukativne potrebe djece koja ničim nisu skrivila svoju sitiaciju. A savjesno udomiteljstvo traži nesebični angažman od 24 sata na dan, u zdravlju i bolesti, bez mogućnosti bolovanja ili godišnjih odmora. Ono najčešće ne prestaje ni kod navršene punoljetnosti. Teško je, naime, dijete koje nema svoju naravnu obitelj prepustiti samom sebi i ulici gdje lako postaje plijen maloljetničke delikvencije i ovisnosti. Naprosto, udomljenu djecu prihvaćamo kao svoju vlastitu i to je ono što nam je najvrijednije od svega.

Zbog toga svoje humanitarne projekte osmišljavamo prije svega kao društvenu promidžbu samog udomiteljstva. U Međimurju ima 80-ak udomiteljskih obitelji koje brinu za 140 udomljene djece. U Udruzi nas je trenutno oko 30-ak udomitelja pa se nadamo da će ovakva podrška javnosti potaknuti i druge udomitelje da nam se pridruže. 

No, iako su naše materijalne potrebe stvarne i kontinuirane, naš fokus nije na pasivnom traženju donacija nego radije svojim kreativnim radionicama stvaramo unikatne predmete želeći se i na taj način odužiti svakom donatoru. Uz to, vjerujemo da time i samoj djeci šaljemo vrijednu poruku da svi zajedno i svojim radom možemo učiniti nešto za sebe i za druge.

No, najvažnije od svega nam je da takvim i drugim zajedničkim aktivnostima udomljenoj djeci pokažemo da pripadaju jednoj velikoj obitelji koja ih uvažava, potiče i poštuje. A tu veliku obitelj ste na proteklom Porcijunkulovu još većom učinili svi vi koji ste obišli naš štand, kupili nakit, pogaču ili kišobran pa vam se ovime još jednom svima najljepse zahvaljujemo, kako u svoje ime, tako i u ime sve djece o kojima s ljubavlju skrbimo.

Marina Hoblaj, 

Udruga udomitelja djece Međimurja