Ja svog tatu volim!

Ja, Sakristijan Antolović, rođ. 25.7.1970. u Austriji, Baden, ovim putem želim objaviti svoju želju koju držim na duši već 40 godina. Rođeni sam sin iz braka sklopljenog 24.1.1970., otac Vladimir Antolović, majka Ružica Antolović rođ. Turk. Od prvog dana mene moj tata nije priznao da sam njegov. Imam rodni list u kojemu stoji da sam njegov sin, da nosim njegovo prezime. Ja sam više puta pokušavao doći do svojega oca ali me on svaki put odbijao s riječima: “nisi ti moj sin - pitaj svoju mamu čiji si”. Ja svojega tatu volim i nemogu se pomiriti s tom činjenicom da ću cijeli život ne saznati tko je moj otac. Ja bih ga molio da načinom svoje volje bilo kako (makar i putem dokazivanja očinstva analizom) samo da mome srcu, mojoj dušu bude lakše. Da bi on znao kako je meni teško. Ja želim samo od svojega tate da porazgovaramo kao sin i otac, da se družimo kao sin i otac. Tata, nikada neću zaboraviti jedan naš susret dok sam došao kod tebe ispred tvoje kuće, naš susret sa tvoje strane bio je dirljiv dok si me vidio, suze su ti tekle niz lice, također i meni, šta se to u tebi promijenilo. Tata, shvati da svaki dan plačem jer te osjećam u mom srcu. Ja mislim da i ti imaš osjećaja očinskog. Ako si otac troje djece pa moraš znati da sam i ja tvoja krv. Molim te tata dozvoli mi da ti se približim kao sin ocu, ne mogu se s ovim nositi 40 godina.
Sakristijan
Antolović

P.S. Uz ovu molbu i priču prilažem svoj rodni list i fotografiju, pa te molim tata da me bar tu prepoznaš svoga sina, koji te traži i koji će te tražiti do kraja svojega života, jer ovaj križ sa mojega srca mora pasti da bih mogao dalje živjeti.