Kada bih samo imao priliku...

Stara izreka: „ako želiš upoznati čovjeka kakav je, daj mu vlast u ruke pa će ti sve biti jasno“ pokazala se najtočnijom dijagnozom i ove hrvatske vlasti na čelu sa gospodinom Milanovićem.
S ovom konstatacijom, vjerujem, mnogi se neće složiti, možda će mi, čak, i zamjerit na mojim zapažanjima što se tiče ove vlasti, njenim potezima a i međusobnim odnosima unutar vladajuće koalicije.
Međutim, ovo što gledamo i čujemo ni u najgorem noćnom košmaru nisam mogao usnuti i da će nam Vlada ovako izgledati s premijerom na čelu. Kao stari poznati naivčina i uvijek dobronamjeran čovjek poveselio sam se novoj garnituri vladajućih, poletu i agilnosti mladih ljudi koji će - kao sposobni i školovani ljudi - poput mladih lavova znati što i kako nas izvući iz blata u koji su nas do grla uvaljali njihovi prethodnici a koji se danas naslađuju nad nesnalaženjem i nemoći ove vlasti, jer ih svako malo – iz neke ladice - dočeka poneko iznenađenje s predznakom minus (-).
Pa, ako ste gospodo ovoga puta nespremni došli na vlast mogu si zamisliti koliko ste bili spremni 2007. preuzeti vođenje države kada niste prihvaćali izborni poraz, a Sanader Vas je majstorski prešao narugavši se čitavom narodu u lice. Znam, nije lako prihvatiti poraz ali i to se uči i to je dio života i – složit ćete se - nije svatko rođen baš za sve. Kako ćete proći na sljedećim izborima, bilo lokalnim bilo parlamentarnim ako se ne uozbiljite i zapnete iz petnih žila rješavati nagomilanu muku svojih građana, mogu samo nagađati?
Dva mandata ste čamili u oporbi i niste bili u stanju pripremiti se za preuzimanje vlasti. Zar niste ni naslućivali što Vas očekuje i što ćete zateći u državnoj kasi? Što ste činili na pronalaženju stručnih i sposobnih kadrova koji će znati i umjeti posložiti stvari kako treba i pokrenuti oporavak društva. Zar Vam i bivša premijerka Kosor nije dala do znanja da smo „... na putu za put...“.
Znate li kako je degutantno čuti i gledati bivšeg ministra gospodarstva kad kaže: „...pa, godinu dana ste na vlasti, zašto niste riješili probleme...“ a vaši na takvu izjavu odšute. Umjesto da im svakodnevno javno servirate što su sve uništili, vi se povlačite pa ispada da ste vi to učinili. Znadete onu: triput izgovorena laž će na kraju postati istinom. Zar to još niste naučili? Zar nemožete pronaći čestite ljude koji bi vas posavjetovali kako se postaviti i kako rješavati probleme?
Vidite! Oni su vam iz Amerike u Sabor doveli osobu koja vam – kao pučkoškolcima - očita bukvicu o uljuđenosti i koječemu drugom, a vi se, poput puža, uvukli u kućicu čekajući da dama otprhne što dalje od vas kako biste barem na trenutak odahnuli... Kako je teško prozrijeti čije je to maslo, majko mila!
Rekli ste da se nećete vraćati na ono što su vaši prethodnici činili a oni – kao zahvalu na tome - vas svakodnevno čereče nabijajući vam kompleks nesposobnosti i manje vrijednosti. Neprestano ste u poziciji braniti se. Znali ste u što i s kim se upuštate u okršaj a i tko stoji iza svega i tko takvo stanje forsira. Oprostite gospodine premijeru, vaši nastupi u javnosti (ne računajući one s aktualnog sata u Saboru kad ste u svom elementu dok rešetate oporbu, pokadkad i ne baš najljepšim riječnikom), su sve samo ne odveć logični, smisleni i odmjereni, barem što se tiče nas ne odveć učenih ljudi. Pitam se: kakva se to tako drastična promjena dogodi kod nekih osoba kada se dokopaju vlasti?
Odgovor ne mogu dokučiti. Bit će da je problem u meni i mojoj naivnosti. No, dobro, idemo dalje.
Za nedavnog vašeg boravka u Čileu i posjetu čileanskim Hrvatima održali ste kraći govor, poručivši domaćinima kakvu Hrvatsku želite i kada ste usred govora onako naglo zastali - tražeći pogodnu riječ vašem stilu izražavanja – vjerujte mi na riječ (dobronamjeran sam i po godinama bih Vam mogao biti otac) - protrnuo sam bojeći se što ćete ipak kazati, jer od vaših izjava u javnosti nama malim ljudima jedino ostaje mozganje što ste zapravo kanili reći. A nismo baš svi totalni tutleki.
Gubljenje rejtinga od rejting agencija nije jedino zlo koje nas je snašlo, međutim, gubite rejting i u narodu a i među svojim biračima i simpatizerima, a Vi gospodine Milanoviću od svega – tako ja to doživljavam – pravite viceve s nekakvim neprimjerenim prispodobama o brzini vožnje, o zimskim gumama i o uvjetima na cestama... Za Boga miloga, zašto tako?
Vašim vicevima, sa sjednica Vlade, osim Vas nitko drugi se ne smije. Možete li pojmiti kako je nama neugodno to gledati na tv-u?
Preklinjem Vas otkažite prisustvo i kamerama i novinarima na sjednicama Vlade da gladni i napaćeni narod ne bi proživljavao još i psihičke traume gledajući i slušajući viceve sa sjednica Vlade.
Kad bih samo imao priliku Vam to reći osobno...
S poštovanjem!
A. Kovačević,
Čakovec