Kriza radničkih plaća traje godinama

Mi radnici MTČ tvornice čarapa d.d. moramo javnosti reći istinu koja se lomi na našim leđima. Svi se sjećamo 2002.g kada je gđa. Darinka Krička ušla u tvornicu rekavši da će kroz nekoliko godina od nje stvoriti svjetsku firmu, da će od nje pristojno živjeti zaposlenici i njihove obitelji, gdje će se radnicima osigurati topli obrok, možda i besplatni....Imali smo tada restoran sa toplim obrokom i mogućnost kupovine sendviča i napitaka – kroz godinu dana to je nestalo i tu je smješten dućan, a mi radnici jedemo ono što donesemo od kuće i to na krilu u skučenoj garderobi ili u dvorištu na klupi. Bilo je i mnogih drugih bajki u koje smo malo vjerovali. Od nas radnika je zatraženo: red, rad i sloga. Držali smo se reda, radili ponekad tjedno i 20 sati u preraspodjeli, samo da se tvornica postavi na „zdrave noge „ da bi svima bilo bolje. Plaće zaposlenih se ne miču s mrtve točke, standard pada, problemi, dugovi i hipoteke se gomilaju....
Kriza koja je zahvatila svijet i RH u našoj tvornici traje godinama ali samo kad su u pitanju plaće radnika. Priljevi stalno kasne, naše radničke plaće se isplaćuju u dva djela, a putni troškovi u bonu trgovačkih lanaca, sve to trpimo jer je svjetska kriza. A kada su nam rate kredita ustezane a nisu uplaćene u banke, dolaze nam opomene od banaka i za režije, blokiraju se računi, plaća kasni do dva mjeseca, a naše obitelji trebaju kruha a djecu trebamo školovati...U tom razdoblju dolazili su tvornici iskopčati vodu, struju i plin. Zar da i mi uskoro završimo kao MTČ d.d.?
Zbog općeg nezadovoljstva naravno pritišćemo svoje sindikalne predstavnike da nešto učine., Ne može se više raditi bez plaće, mi svoje norme moramo ispuniti, ako ne odradimo dobivamo opomene. Sve isporuke kupcima odrađene su i isporučene na vrijeme, posla uvijek ima a novaca nikad. Plaće nam stalno kasne i nikad ne znamo kad će biti.
Naše Sindikalne povjerenice iz tog razloga, traže da nam direktor na skupu radnika objasni stanje u tvornici. On to odbija i ne daje priliku Sindikatu TOKG da nama radnicima iznese saznanja o dugovanju, ne samo plaća već dogovanju za zdrastvena, mirovinska i porezna davanja. Stoga sindikalne povjerenice organiziraju prikupljanje potpisa nas radnika za dvije opcije: da li čekati bolja vremena ili mogućnost pokretanja stečajnog postupka. Prije radnog vremena i za vrijeme pauze masovno se potpisujemo za mogućnost stečaja. Sindikalno povjereništvo i Radničko vijeće je iza pauze pozvano na hitan sastanak kod direktora Krajačića na kojem su im podjeljeni izvanredni otkazi. Nas je takvo postupanje Uprave i nepoštivanje i kršenje Zakona iznenadilo i šokiralo, nevjerica, strah i frustracija radnika širila se tvornicom a svi direktori i šefovi šetali su pogonom pazeći na svaki pokret radnika.
Od 2. do 6. kolovoza nije se radilo, koristili smo odrađene dane (ne kolektivni GO kao što se govorilo u medijima). Kad smo se vratili 09.08. na porti nas je dočekao Radovan Leskovar (SSTOKG) tražeći od da potpisujemo izjavu protiv stečaja i naših sindikalnih predstavnika koje su dobile nezakonit otkaz. Uglavnom se nije potpisivalo. Nešto iza 09 sati direktor Krajačić i R. Leskovar organiziraju skup radnika na kojem direktor traži od radnika da potpisuju izjavu kojoj je potpisnik R. Leskovar predstavnik drugog sindikata( SSTOKG), koji u tvornici ima 10 članova, (koji za svojeg jednogodišnjeg djelovanja u tvornici ništa nije učinio za nas radnike, osim što je podijelio uskrsne šunke svojim članovima). Kako je to potpisalo samo nekoliko ljudi, direktor I.Krajačić., teh.direktor A.Škvorc i šefica pogona A. Okreša idu od stroja do stroja i uvjeravaju radnike na potpisivanje izjava. Ako ne potpišete vi ne želite raditi u tvornici, vi ste protiv ove tvornice...Tako su obilazili radnike u dva kruga i još uvijek nismo svi potpisali, protestirajući zbog mobinga i maltretiranja.
Idući dan, utorak, ista ekipa pojačana S.Lackovićem (referent Zaštite na radu) poziva radnike koji dan ranije nisu potpisali u kancelariju te ponovo uvjerava da potpišemo njihovu izjavu. Zbog straha, mobinga, stresnog uvjeravanja gotovo smo svi potpisali. Samo smo htjeli da se poštuju naša prava iz rada i Zakoni RH, te međunarodne konvencije.
Direktor nije imao vremena održati skup radnika koji smo mi tražili a na kojem bi nama radnicima objasnio stanje u tvornici, ali ima vremena i dva dana prikupljati potpise koji trebaju njemu, odnosno sindikatu SSTKG, R.Leskovara. Ne bi li bilo bolje da je vrijeme iskoristio u rješavanju nagomilanih poslovnih problema u tvornici? Tražili smo da povuku otkaze naših Sindikalnih predstavnika, odgovorili su „sud će odlučiti“, a dok se to ne dogodi Uprava si uzima za pravo maltretirati nas na razne načine. Od kada su podjelili otkaze svi prilivi stižu, pa su tako isplaćene i plaće i krediti. Kako je to odjednom moguće, nije li se do tada ispitivalo strpljenje radnika?
Zašto se regionalni sindikalist g.F.Veble (SSSH) raspričao po medijima kako će on razgovarati sa upravom tvornice? Ne treba li sindikat štititi radnike? Zašto ne osuđuje kršenje Zakona i Kolektivnog ugovora od strane poslodavca? Nebi li g. Veble za početak trebao razgovarati sa nama? Boji se obratiti bivšim kolegama (radio je u MTČ tvornici čarapa) koji nisu zaboravili njegovu financijsku pronevjeru, kada je pregledom financijskih knjiga sindikalne podružnice, kojoj je bio na čelu, nedostajala pozamašna svota sindikalnih članarina. Te da je na Općinskom sudu u Čakovcu proglašen krivim za krivotvorenje službenih isprava.
Svi su se raspisali i raspričali o događajima u tvornici a mi ostajemo samo brojke i najamna radna snaga čija je svrha nekome stvarati dobit a za svoj minimalni dohodak i svoja prava ne smijemo ni pitati. Jer ako pitamo postajemo nepoželjni i po kratkom postupku se nas rješe kao što su se rješili naših Sindikalnih povjerenica koje su u naše ime tražile poštivanje Zakona RH i prava koja nam kao zaposlenicima pripadaju.
Govori se o suzbijanju kriminala i korupcije a tolerira se kršenje Zakona? Dozvoljava se ne plaćanje poreza i ostalih davanja a istovremeno uvodi harač i slični nameti za nas obične radnike i građane kojima se niti zarađeni minimalac ne isplaćuje.
Radnici MTČ Tvornice čarapa