Kud nestaju vlakovi?

Kako li su sretni bili naši stari kad je prije više od 150 godina prvi vlak došao u Međimurje. Bilo je to za one davne Austrougarske države koja je uspjela napraviti tada prvu prugu u Hrvatskoj. Ta je pruga ljudima život značila.
Nakon prvog svjetskog rata stvorena je prva tzv. stara Jugoslavija. Vlakovi su vozili a pruga je svima život značila. Godine 1945. stvorena je nova Jugoslavija i opet je ova pruga svima život značila, sve do danas. Sjećam se da je tada prije više od 30 godina ta ista pruga obnovljena i osposobljena za veće brzine. Vlakovi su vozili ponosno jedan za drugim. Što putnički, što teretni.
Sada kada smo jedva dočekali svoju državu Hrvatsku, sve se nekako promjenilo. Naša međimurska pruga i dalje stoji osposobljena za brzinu do 100 km/h, ali sve manje vlakova tu vozi. Pitam se tko je za to kriv. Umjesto da se promet poveća i da se što više povežemo s Europom koja nam je tu pred nosom, pogotovo kad smo već takoreći dio Europe, ova bi nam država sve više vlakova ukidala. Ne plačem ja više za nikakvim Jugoslavijama ali nije u redu što se događa.
Međunarodni putnički vlakovi već su skoro svi ukinuti. Prema Sloveniji ne vozi ni jedan, a isti scenarij navodno se sprema i vlakovima za Mađarsku. Umjesto da se otvaramo prema Europi, mi se nažalost sve više zatvaramo. Još prije nekoliko godina našim sam se vlakom vozio direktno sve do Nagykanizse. Sada to možemo samo sanjati. Sjećam se, još nedavno su vozili međunarodni brzi vlakovi iz Mađarske prema moru i natrag. Tako smo mi iz Kotoribe a i ostali Međimurci imali direktni vlak prema Splitu i natrag. To opet možemo samo sanjati.
Umjesto da se razmišlja kako povećati broj vlakova, pa možda i po sistemu prigradskog tzv. “tramvajskog” prijevoza. Naročito sada kad je benzin tako skup a osim toga imamo tako lijepu prugu koja najkraćim i najbržim putem stiže do Čakovca i Varaždina. Treba samo napraviti pravi vozni red, pa da ljudima veza paše u oba smjera a ne da im vlakovi pred nosom bježe ili ih uopće nema. To netko kao da namjerno radi, jer ovi na željeznici kao da su kompas izgubili ili su pali pod autobusni lobi. Mi koji se vlakom vozimo znamo da nema jeftinijeg prijevoza, ali to valjda nekome smeta.
Vele neki da se i pojedine stanice kane ukinuti. Na kraju će ukinuti i cijelu prugu, pa će pruga zajedno sa stanicama zarasti u korov. Molio bi sve koji mogu utjecati da do toga ne dođe, neka učine nešto. Naročito bi molio župana Ivicu Perhoča da na županijskoj razini, a Dragutina Lesara da na državnoj razini učine sve da se ovo stanje popravi. Jer najgore je ne učiniti ništa.
Vladimir Novak,
Kotoriba