Međimurje mora ostati samostalna županija!

Na sjednici Savjeta za gospodarstvo predsjednika RH Ive Josipovića raspravljalo se o decentralizaciji Hrvatske, a temelj rasprave je bila studija Ekonomskog instituta iz Zagreba. Predviđena je podjela Hrvatske na sedam regija, tj. na: 1. REGIJA DALMACIJA, 2. REGIJA LIKA, 3. REGIJA ISTRA, PRIMORJE I GORSKI KOTAR, 4. REGIJA SLAVONIJA, 5. REGIJA SJEVEROZAPADNA I SREDIŠNJA HRVATSKA,   6. REGIJA ZAGREBAČKA i 7. REGIJA MEĐIMURJE, PODRAVINA I ZAPADNA SLAVONIJA koja bi bila sastavljena od četiri županije (Međimurske, Virovitičko-podravske, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske).
Želimo podsjetiti da je takav prijedlog već predstavljen javnosti u listopadu 2010. godine u Zadru (na sjednici Hrvatske zajednice županija) te nije dobio potporu, na žalost očito je da se i nadalje barata s takvim prijedlogom formiranja regija te se također koristi neprimjeren izraz „ukidanje“ gradova i općina.
HSLS Međimurske županije u više je navrata iznosio svoje mišljenje o decentralizaciji Hrvatske i blago rečeno nespretnoj formulaciji koja govori o ukidanju općina i gradova.
Naš stav je da Međimurje treba zadržati dosegnutu razinu političke i svake druge autonomije, dakle status županije, pravo na područnu (regionalnu) samoupravu, pravo na svoja tijela samouprave (Skupština, župan,..). U svakom mogućem bilo kakvom novom teritorijalnom ustroju Međimurje treba imati najviši mogući status. Druga rješenja vode prema marginalizaciji Međimurja, nazadovanju, uzimanju upravljača iz ruku Međimuraca te nametanju neracionalnih i izsiljenih rješenja. Predloženi model ne uvažava povijesnu, zemljopisnu, kulturnu i drugu osobitost Međimurja. Zapadna Slavonija i Međimurje, gdje je tu kakva logika?
Međimurje je tijekom povijesti bilo u sastavu većih cjelina (županija Zala, Varaždinska, Mariborska oblast,…) i takva rješenja nikad nisu bila dobra za Međimurje. Predloženo rješenje na sedam regija je vrlo manjkavo i sasvim sigurno je lošije u odnosu na aktualni teritorijalni ustroj. Postojeće, sadašnje rješenje uvažava ono najvažnije, tj. povijesne, zemljopisne, prometne, gospodarske i druge čimbenike, županije su prirodne cjeline koje kao takve mogu najbolje odgovoriti interesima i potrebama svojih građana. Nametanje nekih ishitrenih rješenja bez poštovanja volje građana nije demokratski te je samim tim i neprihvatljivo.
UKIDANJE
GRADOVA I OPĆINA
Termin „ukidanje“ je pogrešan, jer ne sugerira racionalizaciju nego nametanje te izaziva štetu i pomutnju.
Racionalizacija (spajanje više JLS-e u jednu) broja JLS-a je potrebna gdje iste za tzv. “hladni pogon” trebaju dotacije iz državnog proračuna. Svjedoci smo da je dobivanje statusa „grad“ ubrzalo razvoj istih, a to znači da je to dobro rješenje. Veličina, broj stanovnika i slično nisu nikakva garancija boljeg funkcioniranja. Zar sve što je malo treba nestati? Neki gradovi su mali u odnosu na druge i naša županija je mala u usporedbi s drugim županijama i Hrvatska je mala u odnosu na druge države, zar to znači da ne smije postojati?
I Prelog i Mursko Središće zaslužuju biti gradovi i oduzimanje tog statusa je korak unatrag. Model Ekonmskog instituta ne uvažava sve relevantne činjenice i skreće pozornost s prave problematike.
Nije problem funkcioniranja države u broju i veličini županija, gradova i općina, problem je prije svega u fiskalnoj centralizaciji, prevelikoj državnoj administraciji i načinu funkcioniranja javnih poduzeća.
Zadirati u teritorijalni ustroj bez jasne analize i kriterija je nepotrebna avantura i nepostizanje cilja. Kriterij nekog novog ustroja treba obuhvatiti financijske mogućnosti i snagu JLS-a, povijesnu komponentu, vezanost ljudi, smještaj sjedišta treba uvažavati prometnu povezanost potencijalnog sjedišta s ostalim naseljima te njegov smještaj što bliže istim. Predloženi model ne poštuje ništa od toga i nevjerojatno je da se uopće pojavljuje u javnosti.
Osnovni problem funkcioniranja JLPS je prije svega u precentraliziranoj državi (naročito financijska centralizacija), a to znači nedostatak vlastitih sredstava koja su centralizirana u državnom proračunu. Neophodna je žurna decentralizacija sredstava i time jačanje potencijala JLS-e. Svakako je potrebno uvesti glavarinu uz koeficijente (na primjer: Zagreb koef. 1, općina x u Međimurju 1,3, naravno uz razradu kriterija), porez na dobit bi se svakako trebao vratiti u JLS putem glavarine. Porez na dohodak bi cijeli trebao biti prihod općina i gradova kao u nekim zemljama EU. Usput napominjemo da neke države imaju daleko veće općine i gradove, a neke daleko manje, a u nekim više od polovine općina broji manje od tisuću stanovnika.
HSLS Međimurja će se uvijek i na svim razinama zalagati za najviši mogući status Međimurja te za istinsku decentralizaciju, tek nakon toga se može razmatrati neki novi teritorijalni ustroj ako će uopće biti potreban. A neki novi teritorijalni ustroj treba dobiti podršku građana referendumom.
Decentralizacija je spuštanje ovlasti i financijskih sredstava na niže razine te što bliže građaninu, a nije ukidanje županija, gradova i općina.
Predsjednik
Josip Grivec