Mladima na znanje i za ravnanje

Često puta, naročito danas kada živimo u ekonomskoj krizi – recesiji, čujemo mlade kako u uzdisaju, vapaju, upitno kažu »Zar je to moguće?« Gotovo da nema čovjeka koji nakon neugodna i neočekivana doživljaja nije izgovorio te riječi. Čujemo i susrećemo izreku »I nemoguće je moguće«, a što i u svakodnevnom životu osjetimo, iskusimo, doživimo. Mogli bi smo reči da ta izreka nije od danas, niti je iz vremena naše mladosti, a niti iz vremena onih od kojih smo je čuli. Stara je koliko i čovjek, a sadrži osobitost čovjeka koja se zove nemoral – nećudoređe, nećudorednost, nepoštenje, iskvarenost, pokvarenost (B. Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1990.).
Mnogi ljudi su se susreli s tim segmentom čovječanstva tj. s tom osobitosti čovjeka – sunarodnjaka,sumještana, sugrađanina, suradnika, suborca… Stoga je nemoguće mimoići ili prepustiti zaboravu činjenicu i doživljaj iz naše sadašnje i nedavne povijesti, a koja se odigrala u našem malom Međimurju. Pojam nemoguće je moguće zrcali u stvarnosti da je naš sugrađanin, mr. V.M., dobitnik Zlatne plakete HGK ŽK Čakovec za najbolje srednje veliko međimursko poduzeće, dakle danas kapitalist, a prije 30 godina, odnosno 80-tih godina prošlog stoljeća, je bio najbolji, najuspješniji, najperspektivniji, najpodobniji komunist u Međumurju. Prije 25 godina, točno 1984. godine, za tadašnje rezultate i doprinos socijalističkoj izgradnji kao naj…naj… primio je državno odlikovanje SFRJ - Medalju zasluga za narod. Zbog toga je potrebno, poželjno i povijesno iznijeti samo dio detalja i činjenica koji karakteriziraju osobu koja iz nemogućeg može stvoriti moguće, odnosno od komuniste, partijskog učitelja, postati kapitalist.
Za radnog vijeka, od početka do umirovljenja, nikada nije radio u gospodarstvu, izuzev što se bavio, između ostalog, »kriminalitetom u privredi«. Kao naj…naj… počeo je raditi u organu uprave za unutarnje poslove, tada Stanica javne sigurnosti Čakovec, na poslovima referenta-inspektora za kriminalitet gdje se već 80-tih godina uspio »dogurati« do prvog čovjeka operative – načelnik odjela za sigurnost. Uz napredovanja i zasluge na radnom mjestu napredovao je i po partijskoj liniji – sekretar osnovne organizacije SK, predsjednik konfernecije SK OSUP, član i predavatelj Općinskog komiteta SK, itd., itd. Ambiciozan i naj.. naj, naročito kao karijerist i oportunist, dobiva simpatije u vrhu tadašnje općinske vlasti. Potkraj 80-tih godina imenovan je za sekretara Općinskog sekretarijata za privredu, a koja funkcija je ujedno i potpredsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Čakovec. U tom preskakivanju ne napušta položaj u OSUP-u već zamrzava radno mjesto načelnika Odjela za sigurnost. Kao svakoga tako i njega krase osobitosti karijeriste pa je poznat kao osoba koja je na svom putu čistila sve pred sobom, naročito one koji iz njegova ureda nisu izlazili s njegovom već svojom glavom, a njegova sposobnost, gospodarstvena i dr., odzvanjala je majstorom šahovske kombinatorike kadrova tadašnje općine Čakovec. U tome je, primjerice, izžario kao potpredsjednik Izvršnog vijeća i ujedno predsjednik komisije za imenovanje zapovjednika Profesionalne vatrogasne jedinice 1990. godine, koja je tada ustrojena pod Općinsku upravu i imala najviše zaposlenih od svih ostalih organizacijsko-upravnih jedinica-odjela. Po njegovim kriterijama na čelu vatrogasaca je morala biti osoba bez svoga ja i identiteta, koja bi, kada bi joj drug-gospodin rekao da je nepismena i nesposobna, to potvrdila riječima »razumijem druže potpredsjedniče«. Stoga, osobno on sam kao autor šahovske kombinatorike kadrova, nije imenovao jedinog i sa svim ispunjenim uvjetima kanditada, a za što je napisao više nego povijesni, upravni i samo njemu poznat presedan, obrazloženje – da se imenovanje komandira PVJ Čakovec ne može izvršiti jer se očekuje izmjena Zakona o općem upravnom postupku. Dadajmo za one koji to ne znaju da se Zakon o općem upravnom postupku nikada nije primjenjivao kao temelj, osnova ili razlog, pri imenovanju javnih službenika, izuzev ako su se poštivale odrednice žalbenog postupka i dr. u svezi upravnog akta. Glede žalbenog postupka valja napomenuti da je autor šahovske kombinatorike naveo kako se nezadovljna stranka može žaliti Izvršnom vijeću, koje je donijelo rješenje o neimenovanju, dakako s formalnom komisijom na čelo s potpredsjednikom, mr. V.M. (!?).
Povijest je okrenula leđa »putešestviji« najutjecajnijem, najpodobnijem, najboljem i najperspektivnijem Međimurcu, koji kao vuk mijenja dlaku ali ne i ćud. U zoru osamostaljenja Republike Hrvatske napušta Općinsku upravu i vraća se na staro radno mjesto u OSUP iz kojega odlazi i u mirovinu, dakako, s povlaštenim benificijama. Danas je kapitalist – predsjednik nadzornog odbora najboljeg srednje velikog poduzeća u Međimurju – sa socijalističkom povlaštenom mirovinom. Magistrirao je iz Marxističko-društvene doktrine, pa je zanimljivo, upitno, što mu je danas vodilja ako mu je do umirovljenja bio Komunistički manifest. Radi utjehe spomenimo da nije jedini s takvim osobitostima. Mnogo ih je, iz davne i bliže povijesti. Ljudi su ih prozvali ČOK – čovjek okrenutih kaputa, a kada su se udružili, ponovo učlanili u neku organizaciju – stranku, postali su SOK – stranka okrenutih kaputa. Od tisuće i tisuće takvih primjera izdvajamo primjer kako je jedan mimistar Kraljevine Jugoslavije po napadu Hitlera na Kraljevinu pobjegao s Vladom u Egipat. Nakon kraćeg vremena, a uz pomoć slovenskih belogardista, se vratio i pristupio partizanima da bi nakon osnutka prve slovenske Vlade poslije II. svjetskog rata 5.5.1945. postao prvi ministar za promet.
Za kraj važna napomena s pitanjem. Kako bi se osjećao, odnosno kakve neugodnosti bi imao, netko od žitelja Međimurja ako bi u vrijeme dok je današnji kapitalist bio komunist, konkretno načelnik Odjela javne sigurnosti OSUP Čakovec, rekao ono što je on pri primanju nagrade … »da se kupuje Hrvatsko, bili bismo bolji« (»Međimurje« br. 2.843, 20.10.2009). Jao si ga bilo tom žitelju, kao što je i bilo jednom mladiću, koji je na domjenku pred odlazak u vojsku rekao »Živjela Hrvatska«. Današnji gospodin kapitalist je tada bio drug načelnik koji je za takve riječi određivao »naljepnice«.
Antun Novak,
Žiškovec