MOJ POGLED: Obrtnicima - repriza ispraznosti i vješanja

Fatamorgana 

poticaja

Međimursko (hrvatsko) obrtništvo nezaustavljivo propada. Lažljiva statistika farba javnost kako njezine brojke pokazuju da broj obrta u propadanju zapravo nije tako strašan, kako ipak povremeno - «stagnira», «zaustavlja se», «otvaraju se novi obrti» ...

Obično prebrojavanje preživjelih ukazuje na to da je u Međimurju u zadnjih nekoliko godina zatvoreno (propalo) više od 500 obrtničkih radnji (u RH 35.000) koje su desetljećima egzistirale, zapošljavale, razvile zavidnu mrežu kupaca i dobavljača, punile državni proračun (milom i silom)... i sve im to nije bilo dovoljno da izdrže vjetrometinu opačina nepravedne i nepromišljene države.

Točno je, otvorio se i jedan broj novih obrta (i poduzeća). Napaćeni i izigrani nezaposlenici, nažalost, često gladni kruha, u očaju posežu za spasonosnim poticajem za samozapošljavanje - fatamorganom poduzetničkog kolača. Tako se domognu «hrpe» od deset mjesečnih plaća i na tren uživaju «jedan časak radosti», nakon čega država otrese dlanove od njih, brišući takve nesretnike iz statistike nezaposlenih i oslobađa se socijalne skrbi nad njima - za više godina.

Nakon što poticaj novog poduzetnika presuši, dolazi - znamo što. Devedeset posto novih poduzetnika, nakon što iskoriste takav poticaj, više ne uspijevaju promijeniti niti stanje na poslovnom računu. A kako i bi kad to sada ne polazi za rukom ni onima koji su desetljećima gradili tržište i logistiku i koji u samostalnom radu nose pečate tisuća iskustvenih bora i ožiljaka.

Uzmemo li u obzir i činjenicu da su obrtnici koji su (za sada) preživjeli ova opaka vremena upola smanjili svoje promete, desetkovali zaposlene, pa i volju i ambicije za značajnijim poslovnim poduhvatima, slika o egzodusu obrtnika znatno je tragičnija od sadašnjih statističkih lakirovki.

Plati, ili ćeš visjeti!

Bivši ministar Slavko Linić je, vjerojatno ponesen serijom «Sulejman Veličanstveni», u «svoj» porezni sustav propustio reinkarnaciju srednjovjekovnog, barbarizma - vješanja i prijeke sudove. Ozakonio je «umijeće snalaženja» velikih u porobljavanju malih, postavio stupove za ponižavanje poraženih i blaćenje izigranih, kao alat u «haračenju», «primjeren našem - humanom društvu», a svu civilizacijsku mudrost i filozofiju posramio je svojom uzornom ministarskom gestom - nakon što je iza stomilijunskih donacija svojim kumovima, kumićima, prijateljima, drugaricama i šocama - na pitanje za ishodište takvog donatorskog «prava», napaćenoj hrvatskoj «raji», nježno i odgovorno poručio: «Pa, šta!»

Novi ministar financija Boris Lalovac, koji dolazi na «spaljenu zemlju», u svojoj najavi razvojne strategije obrtništva govori da će pristupiti nešto civiliziranije i humanije od svog prethodnika.  Najavljuje nove razvojne korake. Koje? Smanjenje poreza na (neke) plaće. To bi za poslodavce (i radnike) bio dašak nade u dobronamjernost Vlade kada iza sljedećeg grma ne bi čekao ministar Mirando Mrsić kojemu je maločas propao plan o «porezu za otpremnine», pa sada s napetom puškom čeka novu godinu i juriš na «porez na nezapošljavanje invalida».

Jedinstveno porezno tumačenje poreznih propisa novi ministar odsad namjerava povjeriti isključivo Središnjem uredu u Zagrebu. Oni tamo u metropoli pametniji su od ovih naših u Čakovcu jer su oni - vlast. Osim toga, njima tamo mi s terena nećemo moći pokucati na vrata i reći «jučer ste nam rekli jedno, a danas drugo», jer oni su Zagreb! 

Novi ministar naglašava i da će uvesti (!) pristojniji i tolerantniji dijalog poreznika s poslodavcima, kao i humaniji porezni nadzor - s naglaskom na savjetovanje, pa tek onda na represiju. Ali mandat je započeo s vješalima i vješanjem nesretnika koji nisu isplatili plaće!

Osim toga, ako će sva tumačenja davati Središnji ured, a lokalni i područni poreznici će primarno djelovati savjetodavno... ne čini se baš da se u Ministarstvu radi i govori s kompasom u ruci.

Tople ispraznosti ministra Lalovca

Našim poreznicima u Čakovcu nikada nije bio problem - pristojna retorika, jer je našim je ljudima to usađeno kućnim odgojem. Dostupna nam je i optimalna savjetodavna pomoć. Bez ulagivanja matičnoj «kući bjelokosnoj», kod nas poreznici prilikom nadzora, pa i (nasušne) represije ne probijaju uljudbene i zakonom dopuštene okvire ponašanja. No, što nam sve to vrijedi kad nam je zakone, koje je napisao Sultanov podanik Mehmed Paša Sokolović, Slavko Linić plagirao i svojim ukazom ugurao u mandat svoje vladavine, a novi ministar sve to s radošću nasljeđuje i sa zahvalnošću prima? Očito ne razumije da su upravo primjenom tih spahijskih zakona obrtnici ciljane žrtve jedne režimske zavjere. Što vrijedi uljudnost u prebrajanju zgarišnih ostataka kad u našoj državi, čak i protivno spahijskim zakonima, nitko nikome ništa ne plaća (iako je navodno to g. Linić riješio), osim “raje” koja mora roditi «harač Sultanu» ili će visjeti (u vješanje se zaljubio i ministar Mrsić, a drevna iskustva iz Kutahije, Amasje i Manise planiraju preslikati na naš sustav i neki drugi resorni ministri koji - strasno prate «Sulejmana»)! 

Stoga g. Lalovac svojim toplim ispraznostima o «uljudnom ponašanju» i «savjetodavnim nadzorima» neće impresionirati obrtništvo, a još manje će pridonijeti tome da ijedan obrtnik u Međimurju sutra zaposli ijednog čovjeka više nego što ih je držao jučer.

Najmiliji im je 

«harač» iz «Male Švicarske»

Važeći porezni propisi nam, u slučajevima kada nismo zadovoljni prvostupanjskim poreznim rješenjem, jamče pravo na žalbu Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak. To drugostupanjsko tijelo je istina, gotovo redovito «smokvin list» prvostupanjskom uredovanju - i uglavnom povlađuje njihovoj «nježnoj diskrecionoj presiji». Međutim, ako smo nezadovoljni drugostupanjskim aktom, možemo se «pobuniti» Upravnom sudu Republike Hrvatske, dakle, - jednom neovisnom, pravosudnom, dvostupansjkom tijelu, uvaživih nazora i pravičnih kriterija, posve neovisnom o porezničkoj strukturi zadojenoj hijerarhiskim poslušništvom i disciplinarnim jednoumljem.Što sada smjera ministar Lalovac?

Ministar Lalovac najavljuje unutar Poreznog ministarstva osnovati - porezni sud! Na tom priručnom sudu visokih ingerencija, jednog Ministarstva, trebali bi završavati svi sporovi koji proizlaze iz rada tog Ministarstva - «kako ne bi dugo trajali»!?

Što to znači za obrtnike i male poduzetnike (koji nemaju svoje pravne službe, financijske mešetare i državno-bankarski protektorat kao «veliki» i «proračunci»)?

Znamo da sva tijela Porezne uprave «pušu u isti rog». Znamo da je zagrebačka Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak «zadužena da pravomoćno začepi» svakome kome nije po volji prvostupanjski porezni akt. Znamo da je Središnji ured Porezne uprave kurija koja povlađuje svakom obliku zgrtanja «harača» iz svojih «sandžaka». Osobito im je mio onaj «harač» koji pristiže iz obrtničke «društveno-ekonomske formacije». Kada je riječ o regiji iz koje stiže «najmiliji im harač», to je zasigurno - «Mala Švicarska».

Središnji ured i bratski joj Samostalni sektor nije briga za pravdu, čak ni za ispravljanje blasfemija koje se kose čak i s načelima njihovog (Linićevog) fundamentalno-spahijskog OPZ-a. Nije ih briga ni za onu PRAVDU koja se utvrdi konačnim presudama Upravnog ili Visokog upravnog suda RH ili konačnim aktima bilo kojeg suda, bio on s ove ili neke druge galaksije! Oni su vlast.

Ministarstvo nam pakuje «kadiju»?

Znamo da su upravo centralna porezna tijela u Katančićevoj i Boškovićevoj skladišta neriješenih poreznih postupaka i trenutačno deponiraju tone takvih spisa. Samo dojenčad, koja danas započne porezni spor, može se prije invalidske penzije nadati kakvom - takvom, konačnom poreznom ishodu.

Visoka porezna tijela konstruirala su sustav u kojem su područne porezne službe lišili ovlasti da s obveznicima definitivno razriješe ijedno pitanje i ijedan spor ozbiljnije prirode. Regionalnoj vlasti prepustili su samo visoke ovlasti u čupkanju ambrozije. Sebi su konstruirali ovlasti da, ako to žele, sto puta ponavljaju isti spor s obveznikom, od prvostupanjskog upravnog do sudskog rješenja, zbog čega se tek treće koljeno poreznog pravednika može nadati završetku postupka. Oni mogu i ne činiti ništa. Mogu predmet «zaboraviti»! I ništa. Oni su vlast.

Poreznici središnje i višestupanjske razine koji su u našoj pravnoj državi dosad brisali pod s presudama Upravnog i Visokog upravnog suda (pa i rješenjima FINA-e, nagodbenih vijeća, presudama sudova opće nadležnosti...) sada bi osnovali vlastiti - Financijski sud, kako se ubuduće, u njihovo gaženje pravde nitko ne bi miješao i kako bi porezne egzekucije ubuduće bile stvar njihove - interne rutine.

Možda se pod tim «sudom», unutar Ministarstva, izmišlja neki novi «sekretarijat agencijskog formata» u kojem se mora zaposliti novih stotinjak Zagrepčana, a komitetski predodređeni «vrhovni kadija» već čeka obećano ustoličenje, da «tuži i sudi» u skladu sa spahijskim paragrafima i metodama na kojima trenutačno počiva sustav razreza i naplate poreza i doprinosa u našoj demokratskoj i nadasve humanoj domovini.

Hvala, ministre, nije trebalo!

Ono što novi ministar financija predstavlja hrvatskom obrtništvu prije svega je vrlo neuvjerljivo, a kada bi i bilo onako kako je on zamislio, malo je nade da će to pokrenuti razoreno i izmoždeno obrtništvo i malo poduzetništvo.

Otužno je što u svom inauguracijskom razdoblju ministar uopće ne vidi drvo od šume, što je nasušno potrebno za pokretanje sektora na kojemu počiva sva proračunska (financijska) pamet. On, zapravo, ističe samo smjene glasnogovornika i tumača onoga što su oni napisali, nižu modulaciju službene retorike i farbanje tepiha.

Višegodišnje raspukline sustava koje se manifestiraju kao sveopća platno-prometna nedisciplina, predstečajna, poststečajna i bezstečajna «gutanja malih riba od strane velikih», lihvarske kamate na hipotekarne porezne dugove, astronomski PDV i nesnosno kumulativno porezno opterećenje, parafiskalne otimačine, sramoćenje prevarenih vjerovnika, izigravanje i ismijavanje općih, upravnih i svih drugih sudova i nadređenih im državnih tijela, bespogovorno uništavanje hrvatske proizvodnje podaničkim propuštanjem bujice inozemnog šverca, smeća i otrova, poreznu tiraniju seljačko-malograđanskih šerifa, lamatanje poticajima bez orijentacije, permanentnosti i sveobuhvatnosti, kao i druge strane i domaće pošasti koje tamane (odstranjuju obrtništvo iz hrvatskog gospodarstva kao slijepo crijevo našeg socijalistički kontaminiranog sustava) bit će, izgleda, ostavljene promišljanju nekog novog našeg-nizozemskog ministra pod njemačkim protektoratom koji će se morati Bavarcima zakleti da nije ovisnik u uživanju serijala «Sulejman Veličanstveni».

Taj valjda neće vješati dužnike prije nego što ih uopće pita nisu li možda pokradeni kao vjerovnici u višestruko višim iznosima nego što su dužnici i ne duguju li im upravo oni koji ih vješaju!