Mrtav sam od rođenja, a živim i u 72. godini!

Antun Novak rođen 9. 5. 1942. je »umro« istog datuma, a u stvarnosti je živ i doživio 71 godinu.  Tako stoji zabilježeno u Hrvatskom zavodu za zdrastveno osiguranje Ispostava Čakovec. Događaj ili slučaj je otkrio, vjerovali ili ne, ulaz Hrvatske u EU jer nakon toga datuma europsku karticu zdravstvenog osiguranja izdavaju države nositeljice zdravstvenog osiguranja.
Naime, Antun Novak, kao osiguranik hrvatskog zdravstvenog osiguranja živi u Sloveniji gdje je do 2013. godine bez poteškoća dobivao zdravstvenu izkaznicu za inozemstvu. Ulaskom Hrvatske u EU tzv. europsku karticu više ne izdavaju države gdje osiguranik živi već države nositeljice zdravstvenog osiguranja. U ovom slučaju je to Hrvatska, odnosno Hrvatski zavod za zdravstvstveno osiguranja.
 Temeljem toga kao osiguranik HZZO, državljan Hrvatske sa hrvatskim JMBG i OIB-ejem, Antun Novak, obratio se zahtjevom za europsku karticu HZZO Ispostava Čakovec. Službena osoba na šalteru za europske kartice najprije sumi, iskazuje nepovjerenje, glede OIB-a unatoč činjenici da je ispisan na rodnom listu riječima »ne prima«. Odlazi na konzultaciju i nakon kraćeg vremena stranku upućuje na INO-osiguranje. Na ovom šalteru primjernu ljubazna službenica priopćuje da su bili neki problemi oko Novak Antuna »jer je netko upisao da je umro na dan rođenja«, te moli za isprave, a nakon uvida i fotokopiranja osobne karte moli stranku da donese rodni list. Traženo učinjeno. Nakon 8 dana stranka se ponovo javi na šalter za europsku karticu kad-tamo isti problem »ne prima OIB«, a nakon predaje rodnog lista i ponovnih konzultacija uručuje se papirić s ispisanim brojem telefona i usmeno propćenje neka se idući tjedan pozanima kada bude gotova kartica. Dakle, stranka, hrvatski osiguranik, je tri puta trebala dolaziti iz Slovenije u Čakovec po europsku karticu, pri ćemu je imala nepotrebne  troškove, primjerice, trošak izdavanja rodnog lista i dr.
Što reći na sve to? Da li površnost, neodgovornost, neznanje…? Svakako ne osobe koja danas radi na toj referadi već one koja je samo na njoj poznati način upisala živog osiguranika da je »umro« na dan rođenja, na žalost, bez potpisa tko i kada. Ipak je taj slučaj tragičan ( za HZZO) i neprimjeran, neshvatljiv iz sljedećih razloga.
Kako je netko u HZZO mogao upisati da je osiguranik mrtav na dan rođenja, a da mu se nije zaiskrilu kako, zašto i odakle dosijer takva »mrtvaca« u HZZO?
  Kako je HZZO refundirao troškove zdravstvenog osiguranja »mrtvog« osiguranika slovenskom Zavodu, dakako, temeljem međudržavnog ugovora?
 Kako, zašto i na temelju čega postoji u HZZO karton, spisohran, evidencija osiguranika – umirovljenika koji je upisan u HZZO ( o. a. a ne u Matici umrlih) da je od rođenja mrtav?
Činjenično je, na žalost, i ovo. Osiguranik HZZO ima pravo na zdravstvenu zaštitu u Sloveniji, a u matičnom Zavodu, tj. Domovini ne može ostvariti pravo na zdravstveno zaštitu jer OIB koji je izdala Hrvatska »ne prima« HZZO. Drugim riječima ako se hrvatskom osiguraniku nešto dogodi u Hrvatskoj zdravstvenu zaštitu mora potražiti u Sloveniji s kojom je Hrvatska sklopila međudržavni ugovor jer ga HZZO ne poznaje – »mrtav« od rođenja.
Antun Novak, 
Žiškovec 101