Najljepši kontinentalni grad u Hrvatskoj!

Takav sam naslov na jednom  propagandnom plakatu u izlogu jedne od turističkih agencija u Čakovcu pročitao prije nekoliko godina, točnije prije tri godine, nedugo nakon što sam se vratio živjeti u ovaj svoj rodni grad. I bilo bi jako lijepo kad bi to bilo tako. Doduše, tako je, ali ne u središtu u koje ponekad dolaze i turisti.     
Vrlo lijepo i moderno izgrađen je Čakovec, s obiteljskim kućama, koje sežu na jug preko pruge, na jugo zapad, zapad, sjever i sjeveroistok, veličanstveno je izgrađen sa svim sadržajima, i kao takav stvarno je jedinstven u našoj zemlji. Sve je u tim  četvrtima asfaltirano, opskrbljeno vodovodnom, plinskom i kanalizacijskom mrežom, s drvoredima i  raznim vrstama zelenog raslinja. I ne samo to, već se između  njih nađu i orasi, lješnjaci, trešnje i višnje, ali i neke druge, meni nepoznate vrste. Jasno, svi ti kvartovi imaju i ostalo infrastrukturu u kojoj dominiraju velike samoposluge. Toga nema jedino u kvartu u kojemu ja živim, iako se smatra nije u strogom centru, pa bi i to trebalo biti uređeno kao što je naprijed opisano. Ja mislim da ipak spada u centar, jer se ovdje, što se izgradnje tiće, ništa ne događa. Tako da ovdje imamo samo jednu malu  samoposlugu, ljekarnu i frizersku radnju, ima i nekih drugih trgovina, ali malo dalje. Ima, doduše, i štandove na otvorenom, s tekstilnim i kožnim proizvodima od kojih su mnogi iznenađujuće dobre kvalitete.
Mnoge stvari na koje sam ovdje naišao iznenadile su me, ali danas to više nije tako. Nekad su košare za smeće bile na svakom koraku, nije bilo otpada po ulicama i cestama, kontejneri za smeće se zaključavaju ali ih neki neprestano na silu otvaraju i razbijaju, plinske cijevi ali i uređaji uz svaku kuću koje nitko ne dira, mnogo, vrlo mnogo, osobnih vozila i nevjerojatan promet. Iz svega toga može se zaključiti, da je taj, nekada siromašni dio naše zemlje, već odavno otišao u evropsku zajednicu naroda. I nije to samo po vanjskom izgledu, već po standardu koji je danas prisutan u cijelom Međimurju. Međimurci se time ne hvale, ali je to tako: nema neasfaltiranih cesta, sela više nisu sela, već vrlo lijepo izgrađena naselja, s lijepim stambenim objektima i svom infrastrukturom, sa prekrasno izgrađenim poslovnim objektima, restoranima, školama, uređenim izletištima s domaćim specijalitetima, dvoranama za nastupe raznih pjevačkih i drugih grupa.
   U centru grada, su zgrade za starije slabo pokretne i nepokretne osobe i depadansa kao iste ustanove za pokretne osobe, također uz sami centar grada. U centru ima dosta banaka, turističkih agencija, kafića, pekarnica, zlatarnica i drugog, ali slobodni prostor ispred crkve i Centra za kulturu u glavnoj ulici  vrlo je slabo iskorišten. Bio sam neki dan u Zagrebu i vidio da je na glavnom trgu postavljen veliki šator u kojem se prodaju domaći suhomesnati proizvodi, sirevi, med, ljekovito bilje, čajevi, rukotvorine i  drugi proizvodi iz cijel naše zemlje. Gužva, da jedva uđeš. Zašto to ne učiniti i ovdje u Čakovcu dva tri puta godišnje, da vidimo i mi kakve proizvode rade Međimurci. Znam što ćete reći, imamo Procijunkulovo! Ali to nije to!
 Međutim, ima i nekih stvari, koje grad Čakovec ne svrstavaju u najljepši kontinentalni grad u Hrvatskoj. Na autobusnoj stanici koja se nalazi u samom centru grada, stoji  plakat s voznim redom za ljeto 2006. godine, drugi za ljeto 2007., a treći za 2010. godinu. Nije moguće da to ne smeta nikome  od onih koji se brinu o tom objektu. U gradu ne postoje wc-i koji bi dobro došli turistima, ali i starijim ljudima grada, možda i nekim drugima. Ni to ne smeta onima koji vode ovaj grad. Tržnica bi trebala biti ogledalo grada, a kako ona izgleda i to je slika centra ovog grada. U parkovima je malo klupa na kojima bi se čovjek odmorio, a davno nisu vidjele nekog koji bi ih dotjerao da izgledaju pristojno. Dosta košara za smeće  davno su nestala s ulica. Samo poneka je dobra, ostale su, ako ih ima,  u vrlo lošem stanju. Sve slobodne površine pretvorene su  parkirališta, čak i one koje nisu  javne površine. O tome sam jednom pisao u ovim novinama, pisao sam i tvrtki koja naplaćuje parkiranje, ali nikada nisam dobio odgovor.
  Sva je sreća da je promet osobnim vozilima vrlo gust pa mi osvjetljavaju pločnik kad u kasnijim satima idem kući. Stupovi sa svjetlima udaljeni su daleko jedan od drugoga, tako da veći dio puta čovjek prolazi kroz potpuni mrak. I to je taj najljepši kontinentalni grad. Grad u mraku u 21 stoljeću, i to  skoro u najstrožem centru. O neravnim  pločnicima-trotoarima po kojima se vrlo teško kreće, naročito je to problem za starije ljude, nije potrebno uopće govoriti, jer ovaj grad nema predstojnika ureda za komunalnu djelatnost koji bi se koji puta prošetao gradom i vidio u kakvom su stanju neki pločnici ali i gradske ceste. .
  Nedavno su me posjetila dva profesora s Filozofskog fakulteta u Zadru. Odveo sam ih u spomenički kompleks Starog grada Zrinskih, no bolje da to nisam učinio. Kada su vidjeli kako se održava  prednji dio starog grada, koji s ponosom nosi ime Zrinskih i reklamira se za posjet, na svim cestovnim ulazima u grad, ostali su začuđeni. Jer u Zadru nema povijesnog objekta koji nije obnovljen, uređen i pristupačan posjetiteljima. Jao meni, kakve sam prigovore dobio, ni kriv ni dužan. Bedemi s prednje strane su u stanju raspadanja, pa se čovjek mora zapitati postoji li u Čakovcu ustanova koja odlučuje  o sudbini nacionalnog kulturnog blaga. Ako postoji, bilo bi krajnje vrijeme, da se poduzmu koraci da se i taj dio povijesnog objekta uredi kao što je uređen unutarnji dio, i kako su se uredili mnogi povijesni dvorci u našoj zemlji. Vrijeme je da se spasi od daljnjeg raspadanja dvorac koji je u povijesti
Međimurja bio uvijek spominjan, jer su u njemu živjeli ljudi koje mi danas slavimo i poštujemo. Nemojmo dozvoliti da to propadne, ima načina da se namaknu sredstva za njegovo obnovu. A vi koji o tome odlučujete, pomaknite se već jednom i učinite da ovaj grad Zrinskih s ponosom nosi svoje ime, te da domaćinu koji vodi svoje goste u taj grad ne bude i dalje neugodno zbog izgleda koji on sada pruža.
I.T., Čakovec