Narodnjaci i kockarnice - naša budućnost (2.)

Revoltiran pismom (da započnem u stilu originalnog pisma, jel’) predsjednika Mladeži HSP-a Međimurja, odlučio sam napisati kratki osvrt na skupljanje političkih poena gospodina Hunjadija – pomoću “bedastoća” kakvih bi se posramio i Zdravko Mamić.  Krenimo redom.. Gospodin Martin Hunjadi piše ovako “Odlaskom u turbo – folk svinjce, ne samo da pljujete po grobovima svojih predaka, nego i sebe dovodite u opasnost. Imajte snage i hrabrosti uduprijeti se tom putu koji ne vodi u propast.” Ja osobno ne slušam turbo-folk, ali poštujem tuđi (ne)ukus – kao što bi svatko imalo racionalan trebao, ali govoriti da slušanjem takve glazbe mladi “pljuju po grobovima svojih predaka” graniči s ludilom. Pa koliko sam upućen, većina glazbenika koje mladi danas slušaju, za vrijeme rata imali su cca desetak godina, baš kao i, pretpostavljam, gospodin Hunjadi. Nadalje, velika većina mladih koje poznam slušaju baš takvu glazbu – stoga optužiti toliki postotak mladih ljudi da, opet citiram, “pljuju po grobovima svojih predaka”; naprosto je nedopustivo.. 
Nadalje, citiram : “...kockarnice i narodnjački klubovi. U proteklom su razdoblju propale mnoge tvornice i obrti, ali hvala Bogu niknuli su mnogi objekti sadržaja kakvih se ne bi posramili Las Vegas ili Monte Carlo.” Gospodin Hunjadi je vjerojatno jedan od onih koji su pljuvali po prvim automobilima, prvim mobilnim aparatima, boji se budućnosti i želi na svaki način ostati zarobljen u nekim davnim vremenima.... Nek je sve više sadržaja, kafića, kockarnica, hotela, velikih klubova, ako treba i javnih kuća i striptiz barova – pa onda nek ljudi biraju kako će se i gdje zabavljati, svatko od nas ima pravo voditi život kako ga on poželi – živimo u modernom dobu, to je činjenica koju treba prihvatiti.
Pri kraju ovog kratkog osvrta želio bih izraziti veliku sućut obitelji Tomislava Pergara, i mogu reći da mi je žao što na njihovoj nesreći, kojekakvi političari skupljaju političke poene. Pogotovo mi je žao, što u 2011. godini, mogu u novinama, od predstavnika “mladih” pročitati da završava pismo riječima “Za Dom! Spremni!”. Gospodine Hunjadi, meni se to više gadi nego svi narodnjaci, kockarnice i javne kuće zajedno.
N.N. (podaci poznati uredništvu)