Nehomogenost...

Mnogi narodi imaju na stotine obilježja, značajnosti i stvarnosti svoje opstojnosti. Jedna od tih osobina je i homogenost; istovrsnost, jednakost, složnost, podudarnost (rječnik Bratoljuba
Klaića, 1990.). No, mi Hrvati, naročito Međimurci, nemamo tih karakteristika, čak niti sklonusti da ih prebrodimo. Mnogo puta u daljnjoj i novijoj povijesti smo to dokazali. Naprosto smo izgarali u tome kako smo prkosni, kapricni, pakosni, zlobni, objesni, čak i zlonamjerni, malodušni i totalno nezainteresirani za zbivanja u našem susjedstvu, dakle, inatni. Međimurski rečeno “jalni”, a što po
spomenutom rječniku znači prizivati nevolju i nesreću.Kome?
U načelu onome koji je bolji, pametniji, poduzetniji..., a to je susjed, često puta rođak, prijatelj, žitelj sela ili grada s kojim zajedno dijelimo prebivalište u jedinici lokalna samouprave i, dakako, u utemeljenoj nacionalnoj državi.
Zanimljivo je da neke aktivnosti, koje inspiriraju vjerske i političke opcije, provodimo izuzetno dobro i s visokim nabojem hrvatskog nadahnuća, dok smo u mnogim djelatnostima o kojima ovisi promidžba, opstojnost i budućnost hrvatskog naroda, dakle, i države samozatajni, nesložni, zavidni. Uspjeh ili dostignuće iz našeg susjedstva pratimo s ignoriranjem, omalovažavanjem i ogovaranjem, iako znamo da zli jezici nanesu nepopravljivo štetu.
U takvom ponašanju ne prezaju ni naši državni voditelji, odnosno političari. Prim,jerice, predsjednica Vlade je za radno vrijeme na državni teret,dakle, na trošak državljana došla u Međimurje u posjet voćnjaku jabuka, a da nikoga u regionalnoj jedinici lokalne samouprave tj. Međimurskoj županiji nije ni pogledala, pozdravila, čak niti Skupštinu u kojoj su i članovi njezine stranke ako se već neće razgovarati s županom koji je drugih političkih nazora. Što nam s takvim odnosom polučuje premijerka?
Da li to znači da bi u Međimurju svi morali biti članovi HDZ na temelju čega bi zaslužili naklonost za pozdrav prve gospođe iz Markova trga? A gdje nam je onda demokratsko i Ustavno pravo na pluralizam? Bolje reći gdje nam je moral, kultura i poštenje?
Nevjerojatno je da premijerka Vlade nema što posjetiti, odnosno, vidjeti u Međimurju koje je od 70-tih godina prošlog  stoljeća u mnogo čemu uzor, a i u vrijeme njezina vladanja se na HTV spominju primjeri iz dijela Hrvatske koji je preko Drave. Da li takvo ignoriranje birača ako već ne stanovništva Međimurja doprinosi homogenizaciji naroda?
Za Glas javnosti punukale su me speedway trke u Međimurju.
Namjerno sam napisao u Međimurju, a ne u Donjem Kraljevcu, jer držim da je to događaj i znakovitost, prvo; za Međimurje, odnosno za
regionalno jedinicu lokalne samouprave tj. Međimursko županiju, a drugo; za Republiko Hrvatsku jer na 2. Grand prixu sudjeluju najbolji vozači svijeta, dakle, zvijezde speedwaya. Na trećem mjestu bi trebao biti Donji Kraljevec koji je u stvarnosti, na žalost, prvi. Drugo je Međimurje, ali ne kao geografsko obilježje već zahvaljujući novinama “Međimurje” koje su u broju od 13. rujna jedine dale promidžbeni prilog, repoprtažu, pod naslovom “Zašto Međimurci neće domaće idole?”. Što je idol? Prema Klaiću; slika, prilika, sjena, odosno u prenesenem značenju nadnaravno biće. Dakle, speedway i Pavlici su slika i prilika Međimurja i Hrvatske, a prema narodnoj izreki “nisi vrijedan njegove sjene” mi nismo vrijedni njihove sjene jer im ne iskazujemo pozornost i poštovanje, glede na aktivnost i doprinos prepoznavanja Međimurja i Hrvatske u svijetu.
U navedenom napisu stoji da se takva natjecanja održavaju, primjerice, u Goteborgu, Kopenhagenu i drugim sličnim gradovima, što samo po sebi govori o značaju Međimurja u usporedbi s takvim gradovima Europe, a što mi, osim Pavlićevih, ne prepoznajemo.
Čitamo zavidne popratne tehničke podatke, signale u svijet iz Međimurja, kao i to da je za sve to najzaslužnija Međimurka Darija Pavlic. Pa tko je ona? Tko zna za nju? Nezamjetna u našem prostoru iako govori 6 stranih jezika, na čemu smo joj zavidni, a ne ponosni.
Na žalost, ne čitamo tko i kako podržava te entuzijaste, ambasadore Međimurja i Hrvatske, izuzev Turističke zajednice Međimurja koja je omogućila da građani dan ranije vide zvijezde speedwaya.
Da li je s južne strane Drave tko organizirao izlet na speedway? Speedway u Međimurju i Pavlici su primjer od stotine slučajeva u nas za koje se nedovoljno mari na nacionalnoj i lokalnoj razini, a dio su samoprijegora i stvaralaštva pojedinaca u našem narodu. Koliko je takvih idola? A koliko je onih idola koje guramo naprijed, podržavamo i proglašavamo za “idole”? Zbog naše nehomogenosti mnoge ideje, akcije i aktivnosti stvaralaštva otišle su u zaborav. Hoće li tako biti i sa speedwayem u Međimurju kada se povuku Pavlici?
Antun Novak,
Štrukovec