Nikad više u azil

Prije tri godine bila sam prvi i zadnji put u čakovečkom skloništu za napuštene životinje Udruge Prijatelji. Ja i dečko odlučili smo udomiti nekog štenca i pri ulasku u azil zaljubili se u malog Bozza, mješanca boxera. Pri samom upitu za njega, bili smo izvrijeđani i napadnut od strane starijeg, sijedog čovjeka i mlade volonterke koja je u ono vrijeme bila plava. Između ostalog, taj pas i svi drugi štenci u tom boksu bili su rezervirani za Njemačku. Zatim nas je ista ta volonterka povela u obilazak azila. Kad sam spomenula da već imam dva psa i da tražim nekog koji se slaže s drugim psima i mačkama, slijedili su novi napadi i vrijeđala. Stali smo kod boksa s njemačkim ovčarom starim,ako se sad dobro sjećam, 7 godina. Imao je probleme s kukovima, nogama, ne znam točno, ali je šepao i znam da je bio neki zdravstveni problem. Manje bitno, pas ko pas, bio je lijep, ali kad nam je rekla da trebamo platiti od 700 do 1000 kn za psa iz azila i to kao donaciju, ne dobijem račun, tako oni rade... Realno, takvog psa pronađem na cesti, samo ga cijepin,čipiram, što već treba i prođem jeftinije. Između ostalog za te novce kupim čistokrvnog štenca. Iako mi stvarno nije važno kakva je pasmina, ali to poslovanje nije u redu i nije ni čudo da ljudi kupuju pse. Ne želim da pomislite da mislim da ti psi iz azila ne vrijede tih novaca, ali koliko sam shvatila ljudi su kod nas takvi. Zašto kupiti mješanca, kad za te novce mogu dobiti čistokrvnog psa? Ili ga uzeti na cesti. To bi trebali i oni u azilu znati. A i ako dobiju tolike novce za pse, a kako najviše psi odlazi u Njemačku, Austriju dobe i više zašto uvijek mole za donacije i pomoć?? Žao mi je što nisam mogla udomiti psa iz azila i žao mi je što su se ti ljudi tamo ponašali prema nama kao da smo manje vrijedni,kao da smo govna. Volim životinje i moj dečko ih voli, ali to nije razlog da nas izvrijeđaju ljudi koji isto barem se nadam vole životinje. Također mi je žao što nisam snimala taj razgovor i njihovo odnošenje prema jadnim štencima koje su tijekom hranjenja šutirali nogom.
Blanka Nemec iz
Zasadbrega