Glas javnosti 19.12.2017. 23:39. Zadnja izmjena: 19.12.2017. 23:44.

Pisma čitatelja

Nisu svi imali privilegij gledati svoju djecu na priredbi: Hvala što nismo mogli sudjelovati!

Pišem javno ovaj dopis svima onima koji su imali privilegij sudjelovati na humanitarnoj predstavi u organizaciji Društva Naša djeca Čakovec, održanoj 4. prosinca od 18 sati u Centru za kulturu Čakovec. Desetak roditelja koji su doveli svoju djecu na nastup – radilo se o djeci koja su nastupala u sklopu plesne skupine Teuta - ostali su zaprepašteni činjenicom da ne mogu kupiti ulaznicu za sebe i svoje bližnje i prisustvovati nastupu svoje djece (u dobi od 5 do 7 godina) koja su se za to pripremala zadnja 3 mjeseca. Prvo nam je bilo rečeno da će „gđa Goga“ donijeti ulaznice koje ćemo moći kupiti, da bi nam 20 minuta prije početka predstave rekli kako ulaznica nema.

Svrha ovog dopisa nije pisanje protiv humanitarnog karaktera predstave, ali molim organizatore i odgovorne osobe koje su imali pod sobom prodaju karata da ubuduće misle i na nas roditelje koji su zaslužili isto biti dio te priče, jer ako je problem rezervirati dio karata koje bi mi sa zadovoljstvom kupili, onda je pitanje zbog čega se naša djeca uopće trude. Meni nije bilo lako objasniti petogodišnjoj kćeri zašto ju vlastiti otac, majka, četveromjesečna sestra, te bake i djed nisu imali prilike vidjeti - jer se upravo tome najviše veselila - da nam pokaže rezultat truda i rada koji je uložila u taj nastup. Koliko smo ostali frustrirani i ljuti dokazuje i činjenica da su neki ljudi došli tamo samo da budu viđeni, a već nakon pola sata odlučili napustiti predstavu, jer im je očito nešto drugo bitnije. Ovim putem „zahvaljujem“ g. gradonačelniku što je napustio predstavu dok sam ja svoje dijete čekao na hladnoći kod stražnjeg ulaza.

Nadam se da ćete kod drugih humanitarnih akcija ovakvog tipa imati više razumijevanja, jer trenutno se osjećamo kao građani drugog reda i to u gradu koji se promovira kao „Grad – prijatelj djece“. Nažalost, moja  petogodišnja kćer je već tako mlada iskusila kako je jedno teorija, a drugo praksa. (Davor Sabolić)

Izvor: Davor Sabolić