O kajkavskom tekstu

Je li to neznanje autora ili pak redaktora pojedinih izdanja, ali stanje s grafijom kajkavskih samoglasnika u većini kajkavskih tekstova je da bi nešt trebalo hitno poduzeti. To je stara tema. Bezbroj sam puta o tome pisao posljednjki dvadesetak godina i ‘’Međimurju’’, ‘’Vjesniku’’ i drugdje.
Znamo: kajkavski govori nestaju. I uopće hrvatska narječja nestaju. Rijetko se u javnosti čuje kajkavska riječ, a i onda kad se čuje, ponajviše na smotrama starih kajkavskih pópevki, dobrim se dijelom ne čuju iskonski samoglasnici, starinski izgovor kajkavskih riječi, pa se one izgovaraju na štokavski način.
Poslušajte ih samo na pojedinim smotrama, pa i na snimanjima emisija ‘’Lijepom našom’’.Svečana pjesma, takoreći međimurska himna ‘’Mèđimórje kak si lèpo zeleno’’ izgovara se, tj. čuje se kao da je to neka štokavska pjesma. Možemo zamisliti kako nekajkavci, recimo Slavonci, izgovaraju novu pjesmu Magdalene Vlah ‘’Moja zemlja, objavljenu u ‘’Kajkavskom kolendaru’’:
Vek, vek si moja
da si lepa. čista,
da si zmočena i puna znoja.
Stari kajkavci izgovorit će je ispravno, izgovarajući kajkavske vokale, ali što će učiniti mladi koji ih ne čuju u vlastitoj obitelji? Gdje je rješenje? Ono se nudi već dvadesetak i više godina. Valjalo bi primijeniti nadslovne znakove za izgovor kajkavskih vokala, znakove koje je davno objasnio mr Ivan Zvonar u svojoj čuvenoj knjizi ‘’Tu u provinciji’’, a koje znakove dosljedno i znalački primjenjuje samo vlč. Josip Janković u svojoj duhovnoj lirici. Da uporabim svoju davnu izreku: Tre se samo hapiti!
Neki se međimurski književnici koriste metodom dvostrukih slova (dubleta): ie, ao, ou… Čak je i naziv međimurskog književnog kruga tako označen: Reči rieč.
To nije rješenje jer kod nekajkavaca, a i mlađih Međimuraca koji uglavnom već ne govore kajkavski, može izazvati zabunu pa će ‘’rieč’’ izgovarati doslovno rieč, umjesto réč, što neki već i čine. Kako i ne bi kad se kajkavski govor ne čuje u javnosti pa je mladima već potreban rječnik da bi razumjeli vlastiti dijalekt. Tako i Krležine ‘’Balade’’.
‘’Balade’’ bez
izvornog izgovora
Kad već spominjem ‘’Balade’’, želim izraziti veliko zadovoljstvo što nas je HRT, u povodu 120. obljetnice Krležina rođenja, obradovao fantastičnom izvedbom ‘’Balada’’ u režiji Eduarda Galića. Pravi umjetnički doživljaj, koji nas podsjeća na davnu ocjenu književnika Ive Kozarčanina iz 1936. godine kad su ‘’Balade’’ prvi put objavljene u ljubljanskom izdanju: ‘’To su stihovi koji se nikad ne mogu zaboraviti i koji slikaju historiju u jednom sasvim drugom svjetlu.’’
Ali, odgledavši predstavu do kraja, pravi kajkavci, oni čiji je materinji jezik kajkavski, reći će: ‘’Veličanstvena izvedba, ali, osim ponekih iznimaka, nismo čuli ni jedan stih izgovoren izvornom kajkavštinom’’. No pustimo to…
Valjalo bi s tim u vezi ponovno proučiti što je o kajkavskoj grafiji pisao i primjerom pokazao dr Búlcsú Lászlô (vidi KAJ br. 2-3 1994.: Desetosamoglasni sustav međimurskog govora’’). Jednom riječju, općim dogovorom valjalo bi usvojiti pravilo da se ubuduće u tisku, pogotovo u KAJ-u i ostalim časopisima koji objavljuju tekstove na kajkavskom, ne objavi ni jedan tekst bez nadslovnih oznaka izgovora. Kajkavski rječnici imaju druga pravila. Oni se koriste institucijskim znakovima.
U Blažekinim rječnicima naći ćete čak pojedinost da se posebnom točkicom, piknjicom ispod slova označuje čak izgovor nenaglašenog vokala ‘’i’’ (biti, poti,…), što znadu izgovoriti samo kajkavci najstarije generacije.
Fonoteke kajkavskih govora
S tim u vezi nameće se i problem stvaranja tonskih arhiva, fonoteka zapisa govora (razgovora) izvornih kajkavskih govornika dok ih još ima na životu.
To je, po mom mišljenju, zadatak u prvom redu lokalnih muzeja – da za buduće generacije sačuvaju blago neprocjenjive vrijednosti, blago naših narodnih govora dok ne izumru i posljednji izvorni govornici.
Naprosto je nevjerojatno kako dosad, koliko je meni poznato, a možda se i varam, nije ništa osobito poduzeto u tom smislu. Ni udruge književnika, ni Matica, ni Institut za jezik, ni školstvo… Jedan naš hrvatski govor nestaje uz muk onih koji su najpozvaniji da ga sačuvaju koliko je to još uopće moguće.
Ivo Horvat