Ortopediji dati mjesto koje joj pripada

Molim vas da u narednom broju vašeg lista objavite ovo moje pismo. Nakon ugradnje totalne proteze kuka na drugoj nozi, dana 12. studenog ove godine završeno je moje bolničko liječenje na odsjeku ortopedije Županijske bolnice Čakovec. Prije 9 godina operirana sam zbog iste bolesti na prvi kuk. U bolnici sam provela potreban broj dana liječenja i s istim sam veoma zadovoljna. Operativni zahvat uspješno je obavio voditelj tog odjela mr.sc. Joško Smilović, specijalist ortopedije u timu s dr.sc. Teutom Shanini-Latin. Ovim putem želim im zahvaliti na pruženoj pomoći, kao i osoblju koje je s njima radilo u operacionoj sali. Osoblje ortopedskog odsjeka, koje je danonoćno u neposrednom kontaktu s pacijentima, prema meni, a to se odnosi i na sve pacijente koji se liječe, dostojanstveno obavlja svoj posao, susretljivo je i ima razumijevanja za sve zdravstvene i druge potrebe pacijenata. Svoje usluge pružaju u roku odmah, bez obzira radi li se o danu ili noći.
Ovaj odsjek bi po svemu navedenom trebao biti uzor svim ostalim bolnicama u našoj domovini koje se bave liječenjem osoba oboljelih od ortopedskih bolesti. Također sam zadovoljna sa smještajem (dvokrevetna soba, televizor). Prava je šteta što naša županija nema više tako vrsnih stručnjaka - liječnika specijalista-ortopeda. Iz sredstava javnog priopćavanja (tisak, televizija) upoznata sam, kao i cijela naša javnost, da ima puno bolesnika koji dulje vrijeme čekaju na bolničko liječenje iz oblasti ortopedije, pa je vjerojatno takav slučaj i na našem području. Neću reći ništa novo, ali kao mali, običan čovjek, pojedinac - pacijent, mislim da bi uprava naše bolnice, na čelu s ravnateljem, županom naše županije, izvršnim tijelima u Županiji zaduženim za područje društvenih djelatnosti, tj. za zdravstvo, saborskim zastupnicima i ministarstvom zdravlja, trebali poduzeti mjere za mjesto ortopedije koje joj pripada, tj. da ima svoj odjel i opremu za daljnji kvalitetan rad i razvoj.
Znam da financijska sredstva nedostaju, ali zdravlje čovjeka je najvažnije i na prvom je mjestu. Kad jedni drugima čestitamo rođendan, novu godinu i dr., najviše puta, iznad svega, poželimo zdravlja. Troškovi za naše društvo bili bi mnogo manji kad bi se bolest prevenirala ili kad bi liječenje počelo što ranije, da ne bi poprimila kronični oblik. Znam da ovo moje pismo i javno razmišljanje neće utjecati na neke promjene, ali mislim da će netko od nadležnih isto barem pročitati.
A.J., Čakovec