Ponosna sam na svoj zavičaj

Prošlo je već mnogo godina kako smo se preselili i nastavili živjeti ovdje u Čakovcu. Ali u mome srcu ostalo je moje selo Lopatinec, svi moji dragi ljudi, prijatelji, susjedi, rođaci... Ali uvijek se rado vraćam u moj dragi Lopatinec. Sretna sam ja i tu u Čakovcu i kad bih opet birala mjesto za život odabrala bih Čakovec. Isto tako i tu imam izuzetno mnogo dragih ljudi. Sve mi je blizu a i onako svi ponekad dođu u Čakovec. Uvijek sam spremna ostaviti, sve i naći se sa dragim ljudima. To me ispunjava, to me obogaćuje i usrećuje.
Još nedugo čuvala sam naše unuke Matiju i Juricu. Oni su nešto najdragocjenije što nam je Bog podario. Sada im više nisam toliko potrebna pa se više posvećujem sitnim radostima. Zalihe radosti se iscrpljuju pa želim što više radosti pohraniti u svoje srce.
Povodom blagdana Male Gospe u župi Sv. Jurja na Bregu obilježava se proštenje dva dana. Ja sam odabrala subotu. U ranim jutarnjim satima krenula sam sa svojim biciklom u Lopatinec. Uživala sam u jutarnjim zrakama sunca koje su se onako stidljivo probijale kroz oblake koji su nam proteklih dana donosili kišu. Plodovi jeseni mamili su moje poglede kao i bogatstvo cvijeća u okućnicama i prozorima obiteljskih kuća. Vrijedni su tu ljudi. Prvo sam posjetila groblje gdje u miru počivaju meni tako dragi ljudi. I tu sam srela mnoge drage ljude. Misa je bila u 11 sati. Marija Lauretanska skupila je nas vjernike na zajedničko slavlje Euharistije. Na misu su se okupili učenici Osnovne škole I.G. Kovačić Lopatinec sa svojim učiteljima, vjeroučiteljima a pridružio im se i ravnatelj. Na sve njih zazvan je zaziv Duha Svetoga za početak školske i vjeronaučne godine. Nakon mise otišla sam do svoje sestrične gdje me čekao fini ručak, a nadasve susret pun radosti. Vrativši se u Čakovec pošla sam u našu crkvu da prisustvujem vjenčanju kćeri moje drage prijateljice. A koliko je tu bilo dragih ljudi! Koliko radosti u nekoliko minuta. Već iza pet sati sačekala sam još jednu dragu prijateljicu kako bismo posjetile jednu bolesnu prijateljicu u Lopatincu. Kratko smo zajednički uživale u tragovima jeseni, ljepoti koja nas je okruživala i međusobnom druženju. Odlučile smo posjetiti koncert crkvenih zborova gornjo-međimurskog dekanata koji se već treću godinu zaredom održava u crkvi Sv. Jurja na Bregu. Predivna je naša crkva, onako osvjetljena djelovala je čarobno. Kao feniks digla se iz pepela i dobrotom dobrih ljudi i velikom voljom župnika Ivice Puškadije uzdigla visoko i opet prkosi vjetru, kiši i snijegu.
Okupio se velik broj zborova. Kratkim uvodom župnika moglo je započeti. Gospođa Marciuš onako toplo, spontano i srdačno najavljivala je zborove. Bilo bi zaista previše da o svima pišem. Svi su bili ne samo dobri već izuzetno dobri. Ja osobno nemam ni sluha ni glasa, ali moje srce pjeva i upija svu tu čaroliju. Isprepliću se glasovi više ženski ali muški iako su u manjini nadilaze sva očekivanja. Pripremaju se oni za taj nastup i strepe hoće li ispuniti svoja očekivanja. No, želim spomenuti kvintet obitelji Horvat. Čula sam o njima, o njihovim uspjesima ali ih nisam slušala. Kao pet radosnih slavuja ispunili su prekrasnu crkvu svojom pjesmom. Oduševili su me ali posebno su ponosni bili njihovi roditelji Rajka i Tihomil. A još više ponosni bili bi njihovi sada pokojni baka i djed koji su u doba moje mladosti bili vrhunski pjevači. I na kraju su bogoslovi izveli četiri pjesme. Pokupili su velike simpatije i izmamili velik aplauz. Naša srca bila su radosna. Posebno je radostan bio župnik. Iz njegova lica isijavala je radost, ponos, punina, zadovoljstvo... Druženje je nastavljeno i nakon koncerta. Bile smo pozvane ali bilo je kasno. Hvala i Milovanu Horvat i njegovoj obitelji koji su sve to organizirali a uz to imali i zapažene nastupe. Velika je to odgovornost ali i briga. Ali kad vidiš sretne i zadovoljne ljude osjetiš da si uspio. Hvala i svima koji su na bilo koji način doprinjeli da se sve to i ostvari. Hvala im!
Marija Sklepić