Prijeloman trenutak za veliku šansu HDZ-a

Zadnjih tjedana sve češće u informativnim emisijama na kraju priloga o “uspjesima” naših političara od novinara neizostavno čujemo - “pred lokalne izbore”. Pa iako lokalni izbori nemaju puno veze s nacionalnom politikom već bi oni trebali biti isključivi interes nas malih ljudi, građana koji svakodnevno preživljavamo u ovoj državi očito je da se temom lokalnih izbora više bave nacionalni mediji i nacionalni političari nego lokalna razina. Ok, pretpostavljam da još nije vrijeme za to, još se mnogo toga može učiniti ili upropastiti ali kao odgovorna građanka našeg lijepog Čakovca želim putem lista »Međimurje« dati svoj osvrt na političku situaciju Međimurja.
Međimurci su uvijek bili korak ispred drugih, uvijek su gledali naprijed i zahvaljujući vlastitoj inicijativi bili drugačiji dio Hrvatske. Sredina smo koja je relativno mirna i stabilna. Sredina smo koja je, suprotno hrvatskoj navadi, često glasala ZA a ne PROTIV. Da li je to prednost ili nedostatak? Gradom Čakovcem već više od desetljeća uvjerljivo vlada jedna opcija - jedan čovjek. Čovjek bez vizije, kreativnosti, tolerancije, demokracije, a u posljednje vrijeme kako čitamo, i bez poštenja. On pripada jednoj opciji. Opciji koja sukladno onim starim vremenima neprestano reproducira drugorazredne kadrove koji ničim nisu prijetnja “velikom vođi”. I tako se rađa autokratstvo koje, pod izgovorom podrške građana, a deklarativno je ta podrška rezultat gubitka volje za izlaskom na izbore, rezultira ovakvim stanjem kakvo jest u Čakovcu: veliki minusi, netransparentno poslovanje, problemi, gubitak radnih mjesta, pasivnost i depresija među građanima. I naš gradonačelnik niti ne pomišlja nakon 11 godina vladanja prepustiti to mjesto nekom drugom već se grčevito bori za još jedan mandat. Naravno, nije kriv gradonačelnik zbog svoje ambicije već njegova partija koja mu to dopušta. Pritom se zanemaruju ljudi koji nešto rade u ovom gradu. A ima ih. Ako ništa ne rade barem trećinu godine ne provode na godišnjim odmorima i bolovanjima.
Treba li se SDP bojati da će izgubiti mjesto gradonačelnika u Čakovcu zbog dosadašnjeg vladanja, katastrofalnih rezultata, apatije i nedostatka vizije? Naravno da ne. I dalje ćemo nasjedati na lažni optimizam i slušati otrcane frazeologije kako je netko drugi kriv za njihovu vlastitu nesposobnost. Možete li mi nabrojati barem desetak SDP-ovaca u Čakovcu?? Vjerujem da će to biti problem. A vele da su najjača stranka u Čakovcu i Međimurju. Mislite da će Branko Šalamon dozvoliti nekome u SDP-u da mu preotme mjesto gradonačelnika? Ajmo se kladiti i vidjeti rezultat za desetak mjeseci. Zar doista nema sposobnih SDP-ovaca u ovom gradu ili je njihova ustaljena parola da se s funkcije može jedino u grob još uvijek aktualna?? Što mislite gdje će nakon lokalnih izbora biti Zoran Vidović koji je definitivno zaslužio kandidaturu za gradonačelnika? Naravno, u koaliciji sa SDP-om iako je njegov HSS potpuno neprirodan koalicijski partner. Ali na taj način SDP eliminira moguće protivnike. Što mislite zašto je Veselin Biševac otišao raditi u Zagreb? Zato jer je najozbiljniji SDP-ov kandidat za gradonačelnika. Pa je bolje voditi se parolom iz doba komunizma, “ako se želiš riješiti opasnosti u vlastitim redovima osiguraj mu promaknuće”. Tako da sam spremna potpisati da će SDP dogovoriti široku prirodnu i neprirodnu koaliciju sa svim i svakim samo da bi neprijeporni stranački kadrovi mogli zadržati svoje pozicije pod bilo koju cijenu.
Isto je i sta Županijom koja je mnogo ozbiljnija institucija i svakome tko živi u Međimurju nebi trebalo biti svejedno tko vodi i predstavlja ovu županiju. Moj osobni dojam je slični kao i u gradu Čakovcu. Ustaljeni i provjereni recept samo što se puno teže realizira. Naime, u Čakovcu je SDP uspio uništiti gotovo sve političke stranke. Čak i HDZ koji su na prošlim izborima osvojili fenomenalnih 25% glasova. U Čakovcu ni u tragovima nema više MDS-a i HSLS-a, oslabljeni je HSS unatoč trudu i angažmanu HSS-ovog dogradonačelnika Zorana Vidovića a također je oslabljeni HNS kojeg je zbog lošeg rezultata i raskola u njihovim redovima zbog višeg župana Josipa Posavca pomeo SDP preuzeo njihovo biračko tijelo. Dakle, neprikosnoveni SDP još će jedan mandat “drmati” Čakovcem osim ako mu račune ne poremete sve uspješniji laburisti, ali isključivo u kombinaciji s partnerom jer sami nemaju adekvatnu osobu za to mjesto.
U Županiji je SDP kao vodeća stranka uspio gotovo izbrisati s političke scene HSLS i HDZ koji su u oporbi, HSS i MDS kao stranke vladajuće koalicije su potpuno nevidljive i neprepoznatljive. Ostala im je još jedina opasnost u obliku HNS-a koji se, unatoč oslabljenoj koalicijskoj poziciji, uspio nametnuti kao važan faktor na međimurskoj političkoj sceni. HNS na tome može najviše zahvaliti dožupanu Matiji Posavcu koji je uspio u toj lošoj situaciji zadržati poziciju HNS-a kao važnog čimbenika s kojim se mora računati zbog čega je postao trn u oku i poremetio račune i lagodan politički život mnogim SDP-ovcima. Upravo zato sam sklona vjerovati kako će on postati sljedeća žrtva nemilosrdnog SDP-ovog čišćenja političke scene u Međimurju. S druge pak strane HNS nosi na leđima teret njihovog predsjednika Čačića, loš rejting na nacionalnoj razini što se čini kao madrac pun rupa iako se svojski trude nametnuti sve pozitivne strane svog djelovanja. Čak se i Dragutin Glavina probudio iz zimskog sna i sve ga se češće može vidjeti u medijima što do sada nije bio slučaj. Stoga, eliminacija HNS-a za SDP i neće biti prevelik problem jer će HNS u konačnici biti osuđen na koaliciju s njima i morati prihvatiti rezervnu poziciju. A teško da će se u toj političkoj kombinatorici čelnik HNS-a u Međimurju, ili bilo tko drugi, usuditi suprotstavljati velemožnom SDP-u. Zato im ne pridajem ozbiljnije šanse. Stoga, promatranje političke situacije iz mog kuta je prilično zanimljivo jer međimurska politička sapunica je sve samo ne dosadna. Ovisi kako je promatrate. S jedne strane SDP u maniri egoistične dame stoji u kutu gledajući kako drugi obrađuju njivu a prilikom žetve prvi su u redu. S druge strane, HNS gradi kulu od karata a hoće li se i kada ta kula srušiti najviše ovisi o vjetru zvanom SDP.
Očito su tu uljuđenu ali bespoštednu utakmicu između dviju stranaka HDZ i Laburisti odlučili za sada samo promatrati na način da povremeno ulete s kokicama i kikirikijem čekajući prvi posrtaj za svoje političko uklizavanje. Možda ni to nije loše. Ionako HDZ do sada, osim početkom 90-ih kada je župan bio Marijan Ramušćak, nije imao prilike pokazati što i kako zna. To može biti dobitna kombinacija no HDZ svoj uspjeh ne može opet graditi bez jakog partnera. S HNS-om neće biti problem jer su već u koaliciji u Vratišincu, Prelogu, Podturnu, Štrigovi no možda se u dubini raznih borbi krije konačni dogovor SDP-a i HDZ-a da bipolariziraju političku scenu u Međimurju i podijele ovaj fini kolač zvan Međimurje. Jer uvijek je zahvalnije dijeliti kolač po pola nego na četvrtine.
M.H.
P.S. Smatram da ovaj moj osvrt neće biti ugodan nikome no to je iskreno promatranje nepristrane djevojke srednjih godina. Što mogu, neki vole pratiti meksičke sapunice a neki politiku. Zato sam odlučila poslati ovo pismo, bez namjere da ikoga kudim ili hvalim.