Pusti zaboravu Dragutina Jugeca

U prošlom broju „Međimurja“ objavljeno je pismo Dragutina Jugeca iz Krapine u kojemu se okomio na mene pripisujući mi tobože počinjene grijeha iz ranih devedesetih kada sam bio na čelu Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Gospodin Jugec „zaboravio“ se potpisati kao bivši sindikalni povjerenik jednog krapisnkog poduzeća i članom upravnih tijela Sindikata metalaca Hrvatske. Ovaj javni napad na mene, koji je faksirao u desetak medija u Hrvatskoj, a koji su večinom odbili objaviti te neargumentirane tvrdnje, očekivana je reakcija na osnivanje „Hrvatskih laburista – Stranke rada“ . Mnogima smo zasmetali i naravno da očekujem da će mnogi stranački, partijski i zajedničarski jurišnici u medijima , napadajući mene, pokušavati obezvrjediti ideje nove stranke. Osim toga, tim javnim napadima na mene , pokušavaju se izboriti i za napredovanje u unutarstranačkoj hijerarhiji. Neke pak će stranke aktivirati svoje „spavaće“ koji se kao „obični“ građani javljaju u različitim medijima, naročito na internetskim forumima.
Koje mi to grijehe pripisuje Jugec? Piše da sam ja kriv za kriminalnu privatizaciju i donošenje zakona o privatizaciji. Kako jedan bivši sindikalni povjerenik može zaboraviti da je sindikalni pokret u Hrvatskoj nastajao u vrijeme rata, da je zakon donešen u Saboru a ne u sindikatima, da se i tadašnja oporba u Saboru nije uspjela oduprijeti zakonu a da i eventualni štrajk zbog zakona o pretvorbi nebi bio zakonit? Jugec „zaboravlja“ da tih devedesetih vlast nije pristajala na nikakve razgovore, pregovore i dogovore sa sindikatima.
Zamjera mi i nekavkve aktivnosti svojih kolega u sindikatu metalaca a „zaboravlja“ da predsjednik Saveza samostalnih sindikata nije imao, kao što ni danas nema ovlasti nad udruženim sindikatima. Ali prešućuje činjenicu da je on bio član upravljačkih tijela toga sindikata i da je pokorno šutio. Progovorio je hrabro nakon 17 godina.
A za svoju šutnju optužuje mene!? Spominje i izmjene Zakona o radu i neka prava sindikalnih povjerenika (za prava radnika nije ga baš puno briga). Zakon o radu usvojen je u svibnju 1995. a stupio je na snagu 1.1. 1996. godine . Sa mjesta predsjednika SSSH-a otišao sam krajem ožujka 1996. godine . I u tom vremenu izmjena zakona nije bilo. A što je taj Jugec radio 2003. kada je tadašnja vlast večinu radničkih prava u Zakonu o radu prepolovila, ostaje nepoznanica jer o tome on šuti.
Piše i to da nisam organizirao ni jedan veći prosvjed. Ovu mu laž opraštam jer on doista nije sudjelovao ni u jednoj prosvjednoj akciji tih godina ,ni u jesen 1993, ni u proljeće 1994, ni početkom 1995. a naročito ne u onoj početkom ožujka 1996. On je uvijek bio zadovoljan sa svojim direktorima i nikada nije , po njemu, bilo razloga da članove svoje podružnice dovede na prosvjedne akcije. Za razliku do njega, ja sam ponosan na svoj rad u sindikalnom pokretu Hrvatske, u njegovom stvaranju u najtežim ratnim godinama, na uvođenje sustava kolektivnih ugovora još 1992. tadašnjim Općim kolektivnim ugovorom, osnivanje prvog gospodarsko-socijalnog vijeća 1993. da bi tek 1995. ono bilo uvedeno u Zakon o radu, prvim propisima o zajamčenim plaćama, a što pak se samog Zakona o radu tiće, prava radnika koja smo te 1995. uspjeli zadržati u zakonu, jedan je od največih uspjeha sindikalnog pokreta. Koji je u cjelosti obezvrijeđen 2003. godine Zamjera mi i da koristim privilegije ali ne piše koje. A nije ih mogao napisati jer ih nemam. I da bi u cjelosti umirio gospodina Jugeca i oslobodio ga daljnih muka da opet po Krapini traži s čijeg će telefaks uređaja faksirati svoja pisma novinama, stranka kojoj sam na čelu ne obrača se ljudima poput njega. Mi naime ne želimo u svoje redove primati konvertite.
Dragutin Lesar,
predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada