Radili, a ostali bez plaća

Mi radnici Čaraparije želimo se obratiti javnosti. Dana 1. prosinca Uprava je proglasila stečaj tvornice, a kad smo mi radnici htjeli to učiniti prije godinu dana, na koljenima su nas molili da to ne učinimo, da imamo puno posla i gdje ćemo raditi.
Radili smo 6 mjeseci svake subote u 3 smjene. Zadnju plaću dobili smo polovicu za rujan, i to u bonovima. Za putne troškove morali smo si uzimati čarape ili ništa. Mnogi su od tih putnih troškova preživljavali, jer su im računi blokirani i nemaju ni za kruh, da bi gospođa K. Preininger na to odgovorila da će se radnici snaći i prodati si čarape i tako doći do novca. Kad smo odlazili iz tvornice dobili smo odluku da se upućujemo na godišnji odmor do dolaska stečajnog upravitelja. Do današnjeg dana mi ne znamo kako dalje, niti smo u radnom odnosu niti na Zavodu za zapošljavanje, znači, bez primanja, od čega da mi živimo?
Zato molimo državnu instituciju i Sindikat da netko preispita ljude koji su vodili tu tvornicu, da odgovaraju za 350 radnika koji su ostali bez primanja. Puno se radilo, pa bi pitali gospodu iz Uprave, gdje su završili ti novci i na kraju: što su radile institucije koje su dozvolile tako velika dugovanja u kojima je naša tvornica?
Ogorčeni radnici
Čaraparije