Romi nisu spremni za društveni angažman (II.)

U listu MEĐIMURJE, u rubrici Glas javnosti, 15. listopada, objavljen je tekst pod naslovom „Romi nisu spremni za društveni angažman“ kojeg je potpisao izvjesni Josip Balog, navodni predsjednik Udruge Roma Međimurja.
U tekstu sam neopravdano prozvana i omalovažavana od strane samozvanog lidera koji nikada nije predstavljao Rome u Međimurju. Nikada se nisam upuštala u bilo kakav oblik prezentiranja u javnosti a niti se nikada nisam bavila politikom niti mi je to želja, a ni namjera dok sam živa.
Točno je da je moj suprug aktivan 23 godine, a ja sam osobno zbog toga nosila ogroman teret jer je od kuće nosio i posljednju kunu (dok su mnogi lideri godinama haračili i donosili doma), kako bi sudjelovao na raznim sastancima, ali ja sam i dalje ponosna na njega jer znam koje je sve stresove doživljavao do dana današnjeg. Spas za ovo Međimurje i svih građana moj suprug vidi kroz humanu integraciju Roma. Taj projekat će uskoro, uz pomoć i podršku župana, predstaviti Vladi RH s idejom pronalaska sredstava za otkup 1.000 napuštenih kuća u tri županije, kako bi se rasteretilo Međimurje, škole, naselja, smanjile krađe… Mnogima je očito smetalo kada je svih tih silnih godina usmjeravao snagu da se za ovo Međimurje pronađe dugoročno rješenje i da se zapravo spriječi sve ono za što se danas ovo društvo toliko, po meni opravdano, odupire i buni. Koliko je samo bilo riječi oko obrazovanja, zapošljavanja integracije i socijalizacije, smanjenja broja kriminala, legalizacije i svega ostaloga. Danas je vidljiv propust onih koji su zagovarali drugačiju politiku, a to jeste pitanje beskorisnih projekata i programa kroz koje su mnogi prionuli tom unosnom poslu.
Josip Balog je zaboravio da ga je upravo moj suprug angažirao kroz Udrugu. Osnivač te danas samo Josipove Udruge bio je moj suprug Željko Balog, ali mu je prepustio tu organizaciju. Ciljano zbog toga jer je Josip Balog kao i danas bio osoba koja nikada nije bio dobro viđen u društvu, ipak moj mu je suprug htio samo dobro. No, nije mu vratio istom mjerom, jer da to nije tako onda bi se javnosti obraćao sa ili “u ime svih Roma Međimurja”. Zašto tvrdim da Josip Balog ima terorističko ponašanje!?
Josip je od svoje mladosti samo gledao kako će nekoga premlatiti, nešto mu nasilno otuđiti, vrijeđati, omalovažavati i nekoga napadati da bi ostvario svoj cilj oko stjecanja materijalne koristi. Ja osobno uzimam si za pravo da sebe iskritiziram što sam u ranijim godinama ulazila u njegovu kuću, i on je zapravo bio u braku s mojom rođakinjom, a i u samom naselju Lončarevo imam rodbinu koju izuzetno cijenim i žalim. Josip Balog je od moje rodice napravio roba. Dok je on ljenčario moju je rodicu pokojnu Vilmu tjerao da prosi ne pitajući da li ju što boli, da li vani pada kiša, snijeg ili je ispod ništice! Često ju je puta tukao. Od pamtivijeka je Josip Balog tukao moju tetku i njezinu djecu pa i stanovnike tamošnjeg naselja, jer mu nisu bili poslušni i nisu mu kući donosili hranu i novce, a cigarete su bile obavezne. Ovu tvrdnju želim potvrditi i iz razloga toga da sve što je stekao (obiteljska kuća, centralno grijanje, osobno vozilo) ima upravo zbog terora koji je radio mještanima. Vrli predsjednik Josip Balog je regrutirao svoje unuke i svoje sinove kako bi nastavili njegovim stopama i to je zapravo i jedan od sadašnjih problema u tamošnjem naselju. Želim čitateljima i institucijama samo ukazati na teror koji je učinio svojemu rođenomu bratu Martinu Balogu koji je nekada živio u tamošnjem naselju i fizički ga je toliko terorizirao sve dok nije napustio obiteljsku kuću i pobjegao u romsko naselje Sitnice gdje i danas živi sa svojom djecom.
Ciljano je terorizirao svojega brata, kako bi napustio kuću koju je kasnije osposobio za vrtić ili predškolski odgoj. Josip Balog je bio tehnički direktor vrtića a njegov sin izvršni direktor. Ponašali su se kao da imaju farmu pilića i sa svih strana im je dolazio novac, kupovali si Armani odijela, razbacivali se po kasinu, dok je moja rodica i dalje hodala prosjačiti po Novom Selu Rok i drugim selima, sve dok jadnica nije umrla.
Razotkriveni su sa tom takozvanom firmom, mjesecima nije davao zarađenu plaću djelatnici i sada su opet u depresiji u kojoj pronalaze nove krivce.
Kako ga nije sram da govori o stvaranju jaza između Hrvata i Roma nedavno organiziranim prosvjedom, samo tako je preletio preko tužbe za segregaciju koju je upravo on započeo kako bi skrenuo pozornost na sebe, napadao da bi ostvario financiranje za onu tzv. „farmu pilića“. Svi znaju da je on to nije radio za interese djece nego za sebe, i ugasio se čim su mu prestali financirati predškolski odgoj i razne programe zbog malverzacija koje je radio on i njegov sin Josip mlađi. Nekad je živio u 35 metara kvadratnih, a onda su se počeli dizati temelji nove kuće, uređivao je svoju iz sredstava koja su pristizala za uređenje tamošnje igraonice, te je tako i centralno grijanje dospjelo u njegovu obiteljsku kuću umjesto u vrtić, gdje je sada dovoljna i grijalica za struju...
Neću dozvoliti da me vrijeđa, kako ja nikada nisam ništa radila u životu. Osobno ću ga prijaviti za vrijeđanje i omalovažavanje a i pozvati nadležne. Meni se nije najavilo rušenje kuća, ali sam ožalošćena kada Josip Balog nije vidio da na prosvjedu ima oko dvjestotinjak Roma, ali on za njih kaže: “nekoliko bezvrijednih Roma”. Kako to jedan lider može prozivati ljude da su bezvrijedni? Da nije takav zasigurno bi na prošlim izborima koji su se održali u Podturenu za Vijeće općine bio izabran, ali nije! Lider koji je u općini Podturen već drugi put izgubio bitku za prijestolje, a uzastopno ga pobjeđuje Daliver Oršoš, znak je da više nikada neće predstavljati one ljude a pogotovo ne sve Rome.
Moj suprug je za razliku od njega, nebo i zemlja jer ima znanje, dobrih namjera i što je najvažnije zaslugom je došao na mjestu zamjenika načelnice općine Pribislavec, a uz to i kao predsjednik drugih organizacija. Ranije smo bili u puno boljoj poziciji jer smo dobivali i subvenciju za drva, i plaćen smještaj učenika u učenički dom, dok nam sada idu ovrhe, i dobivamo duplo manje. Moj suprug ima 19 godina radnoga staža u Visokogradnji, koja je otišla u stečaj.
Josipa Baloga je ranije pokrao ideju Grozdani Žagar za predškolski odgoj, zatim je iskoristio Bajru Bajrića, pa pokojnog Kasuma Canu, zatim Memedija i sada Kajtazija... Uvlači se svakome, što je vidljivo i iz prošlog komentara u Glasu javnosti.
Toliko lažnih prijava protiv mojega supruga ne bi poželjela nikome, oduvijek nešto izmišlja, a na njegovoj se strani u znak potpore oduvijek pronalaze neki kojima paše da među našim redovima naprave razdor.
Žalosno je da Josip Balog ne razmišlja o budućnosti njegove djece, njegovih unuka i pitam se, kao majka, kakva je ovo drskost da ih uči nasilju, pa ih još naoružava i onda su svi drugi krivi samo on ne. U onoj grabi Lončarevoga naselja godinama je sijao bijes, mržnju i nasilje. Sram te bilo Josipe Balog!
Ljiljana Balog,
Pribislavec