Sindikat po Cimermanovoj mjeri

U ovom našem tjedniku »Međimurje« od 21. siječnja ove godine objavljen je članak pod naslovom “Međimurski poduzetnici profitiraju na izrabljivanju radnika” na koji se svojim člankom pod naslovom “Saprofiti na pepelu obrtničkog dostojanstva” tjedan dana kasnije obrušio Franjo Cimerman, međimurski poduzetnik i predsjednik sekcije uslugaša Udruženja obrtnika MŽ.
U članku koji je tako žučno napao gosp. Cimerman, ja sam novinaru samo iznio primjere zbog čega vodimo sudske postupke i probleme s kojima se susrećemo u svom radu zastupajući interese svojih članova.
Gosp. Cimerman u svom opširnom članku nije pobio niti jednu činjenicu koju sam ja iznio, pa tako nikakvim argumentima ne osporava moje tvrdnje da mnogi radnici prilikom zapošljavanja potpisuju bjanko tiskanice ugovora o radu, da ima slučajeva kada poslodavci ne uruče radniku potpisani primjerak ugovora o radu, da se gotovo u pravilu zaključuju ugovori o radu na određeno vrijeme, da zbog toga radnici nisu u mogućnosti podići kredit u banci, koristiti minuse na tekućim računima, plaćati s odgodom i na rate, da ima poslodavaca koji svojim radnicima ne izdaju isplatne liste ili pak im, izdaju uz znatno zakašnjenje, da ne izdaju potvrde o neisplaćenim plaćama, naknadama i otpremnini kako bi radnici mogli podnjeti zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije bez vođenja sudskog postupka, što radnicima isplaćuju dio plaće u kešu bez plaćanja poreza i doprinosa, što jedan dio isplaćene plaće moraju vratiti poslodavcu, što im se onemogućava korištenje godišnjeg odmora, što im se ne isplaćuje naknada za neiskorišteni godišnji odmor te kakve posljedice snose ukoliko se češće koriste bolovanjem.
U tom za gospodina Cimermana spornom članku, nisam naveo sva kršenja radničkih prava, zbog čega mu se ispričavam, te dodajem da mnogi radnici ne primaju plaće po nekoliko mjeseci ili pak primaju sa znatnim zakašnjenjem, da ima slučajeva kada im se ne isplaćuje naknada za bolovanje, pa čak niti onda kada nisu na teret poslodavca, da djeca mnogih radnika, do određene dobi, nemaju pravo na jednogodišnji dar, da neki radnici nemaju u tjednu niti jedan slobodni dan itd.
Za razliku od gospodina Cimermana, ja posjedujem vjerodostojnu dokumentaciju o svim svojim navodima. Nigdje i nikada nisam tvrdio da svi poslodavci izrabljuju radnike već su to samo neki poslodavci među kojima ima i obrtnika.
Za informaciju gospodinu Cimermanu, moram istaknuti da u nekim djelatnostima ima zaključenih kolektivnih ugovora koji obvezuju sve poslodavce u RH, pa tako i međimurske obrtnike. Njegov je problem što on to nezna. To što je HUP jedina poslodavačka udruga sposobna za kolektivno pregovaranje, to je također problem neorganiziranosti poslodavaca, a ne sindikata.
Nadalje, navod gospodina Cimermana da uvijek istom ulicom velegrada mašemo crvenim krpama, te njegov prijedlog da ne luftamo crvenu posteljinu, dovoljno govori o tome kakvo je njegovo mišljenje o radnicima i sindikatima. To bi ipak trebalo biti ispod njegovog dostojanstva jer se takvim demagoškim i isluženim nebulozama služe još samo iznemogli, isluženi i nevjerodostojni političari koji u nedostatku argumenata pokušavaju poentirati ovakvim populističkim istupima. Podsjetio bih ga samo da radnička i ljudska prava nisu proizašla iz milosti kapitalista - poslodavaca ili da su pala s neba.
Za sva ta prava, pa i ova koja nam žele oduzeti novim Zakonom o radu, kojega vidim i on svesrdno podržava, trebalo se izboriti ne samo štrajkovima, već i raznim kampanjama, stvaranjem kritične mase u javnosti, protestima, kampanjama, pobunama pa čak i revolucijama. Jasno mi je da je on protiv takvih metoda borbe za radnička i ljudska prava. Kada pak u svom članku želi poučiti radnike i nas sindikalce kako bi mi trebali služiti aktualnoj politici i kapitalistima, odnosno poslodavcima, to je u najmanju ruku jako neozbiljno obzirom na njegovo iskustvo i dužinu njegovog sindikalnog članstva. Jednostavno rečeno, pojma nema. To je isto tako, ili približno tako, kao kada bi naš župnik istaknuo svoju kandidaturu za predsjednika društva štovatelja lika i djela druga Tita. Stvarno bez veze.
Da uopće ne razumije materiju dovoljno govori njegova tvrdnja da ja iznosim nekakvu jadikovku u pogledu zaposleničkog položaja nas sindikalaca. To je njegova čista izmišljotina. Isto tako uopće nije shvatio da se mi ne protivimo dostignutim pravima radnika u javnom i državnom sektoru, već naprotiv, mi podržavamo svako njihovo nastojanje da im se ta prava i povećaju. Mi držimo da svatko za svoj rad mora biti adekvatno plaćen, pa tako i učitelji, lječnici, medicinske sestre i dr., i da im moraju biti dostupna sva ugovorena i zakonom propisana prava, kako u javnom sektoru, tako i u realnom sektoru, pa ako hoće i u obrtništvu. Ali samo zbog dosadašnjeg ponašanja djela poslodavaca, za radnike u realnom sektoru su ta i druga prava znatno manja, za mnoge su ona zaista znanstvena fantastika. No, ja ću se i nadalje boriti svim legalnim sredstvima da se to promijeni, ma što o tome mislio gospodin Franjo Cimerman.
P.S. Gospodine Cimerman, kada Vi uništite “državnog neprijatelja broj jedan - državu”, tada ću možda prihvatiti Vaš poziv da stanemo jedni uz druge, ruku pod ruku, ali ne u borbu protiv Vašeg neprijatelja, nego u potragu za drugom državom, iako je meni i ova dobra, možda ju treba samo malo doraditi.
Josip Vidović,
opunomoćenik Hrvatskog sindikata NRPN