Takvo glasanje bilo bi demagoška akrobatika

Građanske udruge, koje su do sada potaknule mnoge korisne inicijative ne bi smjele svoj rad kompromitirati službujući za određene interesne krugove, lobije i pojedince. Hrvatska demokršćanska stranka ih poziva da se priključe nastojanjima za poboljšanje stvarnog života građana i pomognu potrebnoj demokratizaciji. Jedan od vapijućih projekata na tom planu je regulacija rada nedjeljom i blagdanima, tj. vraćanja dostojanstva zaposlenicima koji rade u vremenu kada to nije potrebno, korisno niti ljudski smisleno. Izborno zakonodavstvo je samo u usporedbi sa tom problematikom minorni, zanemariv problem, a takvih je u ovoj zemlji previše. 

Izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj je daleko od idealnog, ali prvenstveno inzistiranje na uvođenju preferencijalnog 

glasanja je demagoška akrobatika u kojoj upravo deložirani dosadašnji pripadnici tih elita i hiperambiciozni građanski aktivisti vide svoju šansu za uhljebljenje u saborskim hodnicima. Promjena političkih odnosa u državi apsolutno je moguća i po sadašnjem modelu, na redovnim i izvanrednim izborima, što i je uhodani i najbolji način u etabliranim demokracijama. U Hrvatskoj se na izborima natječe više od sto političkih stranaka što daje mogućnost reprezentativnog i odgovornog izbora. 

HDS se protivi inicijativi nekih saborskih zastupnika i građanskih udruga za promjenom izbornog zakonodavstva koja nudi nepotrebne kozmetičke izmjene, a poglavito zbog predlaganja uvođenja tzv. preferencijalnog glasanja. Neprijeporno je da su građani Hrvatske nezadovoljni općim stanjem u državi i ponašanjem političkih elita i da su temeljem toga pripravni na bilo kakve promjene, pa i one o čijoj suštini zbog medijske pompe iz navodnih nezavisnih krugova, ne mogu kvalitetno promisliti. 

Politika je po demokršćanima najzahtjevnija ljudska djelatnost koja traži veliku količinu rada, znanja, kompetencija i odgovornosti. Autonomno je pravo i logika svake stranke stvoriti svoje programe i provoditelje tih programa, a na građanima je odluka i odgovornost izbora i programa i nositelja. Saborski zastupnici bi se već odavno morali brinuti za ono što su izabrani, a ne trošiti novac ponajviše za izborni inženjering i metode kako produžiti svoje trajanje. 

Neposredni izbori su instalirani za obnašatelje izvršne vlasti u jedinicama lokalne i područne samouprave i za predsjednika države, pa bi očito argument morao biti da su tako izabrani dužnosnici znatno bolji i uspješniji od onih prijašnjih. Realna procjena pa pokazuje da se ne bilježi nikakav značajniji pomak ka kvaliteti. 

Intervencije birača u liste stranaka koje imaju odgovornost realizacije svojeg programa je pseudodemokracija u našem slučaju i može proizvesti tek estradizaciju u političkim odnosima, što je nedvojbeno gore od lošega, a ne pridonijeti kvaliteti u predstavničkim tijelima. 

mr. sc. Franjo Cimerman, 

član predsjedništva 

HDS-a MŽ