Tihi kutak daleke prošlosti

I ove su godine članovi udruge Smrčak iz Čakovca bili vrijedni i marljivo su radili te sve to oplemenili izletom u Krapinu u tihi kutak naše daleke prošlosti.
Te subote, 16. listopada u ranim jutarnjim satima okupili smo se na dogovorenom mjestu i autobusom krenuli u našu avanturu po zagorskim bregima. Bilo je oblačno ali mirno i stabilno vrijeme. Nije nas bilo puno, jer neki su već ranije posjetili muzej, neki su imali neke druge obaveze ali bili smo veseli već od jutra. Prvu jutarnju terapiju konzumirali smo već u Lepoglavi. Nastavili smo zavojitom cestom prema Krapini. Prisjetili smo se neki i svojih posjeta Krapini još iz školskih dana. Nalazište krapinskog pračovjeka dobilo je novo ruho. Veoma dobro osmišljeno privlači dnevno velik broj posjetitelja. U tihom kutku naše daleke prošlosti proveli smo neko vrijeme i u srcima pohranili sve viđeno. U restoranu KTC-a u Krapini ručali smo i okrijepili se u ugodnom okruženju.
Naše putovanje nastavili smo prema Trakošćanu. Razmilili smo se po obližnjim šumama tražeći plodove šuma. A kakav bi to izlet bio da ne beremo gljive? Naše košare nisu ostale prazne. Bilo je tu vrganja, rujnica, prosenjaka, modrikača, lisički, a i kestena. Pravo bogatstvo plodova naših šuma u našim košarama. Prije svega opuštajuće, radosno i terapijski provedeno vrijeme. To je ono što treba svima nama a ne lijekovi za smirenje, zahtvaranje u psihijatrijske ustanove. Previše smo frustrirani, nezadovoljni, vječito nešto prigovaramo, naprosto gušimo jedni druge. Ti, ja, mi... to je lijek za mnoge bolesti. Nađimo vremena za sebe, jedni za druge i otvorimo svoja srca radosti. Biti ćemo bogatiji, radosniji i plemenitiji.
Na kraju se i zapjevalo, onako po međimurski. Neki ljudi ugodno su me iznenadili. Hvala svima za ugodne trenutke. Hvala Saši, Danici, Katarini, Jeleni... Bili ste divni. Stali smo još na kavi usput. Sve nas je dojmila konobarica, visoka, vitka, dugih nogu, minica... ali veoma draga, pristupačna i srdačna. Kad se spoje ljepota i dobrota odlična je kombinacija. Obećali smo doći opet. Vratili smo se svojim domovima ispunjeni radosni i obogaćeni za nova iskustva.
Marija Sklepić