U noći muzeja

U petak, 29. siječnja svi muzeji širom naše domovine otvorili su svoja vrata. Pa tako i naš muzej u starom gradu u Čakovcu spremno je dočekao nas posjetitelje. Nešto iza 19 sati prijateljica i ja krenule smo parkom do staroga grada. Bio je lijepo osvijetljen i ostavljao dojam da tu netko živi, da se tu nešto događa barem danas. Onako promrzle jer je hladnoća štipala za obraze jedva smo dočekale da uđemo. Mnogo je posjetitelja došlo već prije nas. Posebno su me iznenadili djeca a pogotovo naši mladi. Na svoj način oni su pohranjivali sve viđeno. Mnogo je poznatih i dragih ljudi odlučilo ovu večer iskoristiti za razgledavanje i uživanje u postavi našeg muzeja.Sjećam se samo da sam u muzeju bila još u Osnovnoj školi a od tada je prošlo mnogo, mnogo godina. Tada me baš i nije previše interesiralo. Sada sam zrelija i odlučna da uživam u svim blagodatima naše prelijepe domovine. Prošle godine posjetila sam Trakošćan i Lepoglavu i divila se viđenome. A sada u srcu staroga grada oživljavamo svoju prošlost, baštinu i kulturu. Vrijedni ljudi godinama su prikupljali svoje eksponate kako bi obogatili zbirku starina i umjetnina koji su dio naše prošlosti. Sve to ipak odiše sjećanjem i uspomenom na obitelji Zrinskih i Frankopana koji su tu živjeli, djelovali... Doveli su oni nama i franjevce u Čakovec. Radili su oni na dobrobit našeg Međimurja, a završili tragično. Zato i uspomena na njih živi. Prošle smo godine obilježili 350-godišnjicu dolaska franjevaca u Čakovec a obilježavamo još neke značajne obljetnice u spomen njima. I kad smo već bile na odlasku privuklo nas je svjetlo u drugom dijelu zgrade što je bio znak da se i tu nešto događa. I zaista, u djelu vjenčaone bilo je živo. Imalo se i tu što vidjeti. Poželjele smo oteti mladog faraona ali su ga dobro čuvale njegove prekrasne mlade robinjice.
A na kraju i tamburaši, degustacije i prodajni dio. Opet mnogo veoma dragih ljudi. Pozdravi, osmjesi, radost i sve to ne košta ništa a znači puno.Divne smo trenutke provele u muzeju i onako obogaćene i radosne dio te radosti u našim srcima ponijele svojim obiteljima.
Marija Sklepić