U vezi intervjua gradonačelnika Branka Šalamona

Ne pratim redovito vaš cijenjeni list, pa sam sa izvjesnim zakašnjenjem pročitao intervju kojeg je uvaženi drug gradonačelnik dao Vašoj novinarki gospođi Aleksandri Ličanin, a koji je ob-javljen u broju 2974 od 24.04.2012.
U tom razgovoru se drug gradonačelnik blagoizvolio otresti na oporbu, a posebno na mene, jednu ‘’sitnu dušu sa jako dubokim mislima’’, pa se osjećam prozvanim da mu odgovorim.
O svakoj temi koja je načeta u tom razgovoru mogao bih dati vrlo opširan komentar, u ko-jem lik i djelo druga gradonačelnika ne bi bili tako bezgrešni kako to iz intervjua proizlazi. Me-đutim, u želji da ne uzurpiram previše Vašeg prostora, sada ću se ograničiti na samo nekoliko stvari:
1. Gradski bazeni
Marije Ružić
Vrlo je lijepo da se Grad sjetio na takav način odati počast svojoj prvoj gradonačelnici u razdoblju samostalne Hrvatske. Bazeni su bili njena ideja, i u početnom dijelu i njena realizacija. Zato je ona ovu posthumnu počast svakako zaslužila.
Međutim, daleko ljepše i bolje bi bilo, a vjerujem i njoj draže, da ju se za života više sluša-lo i uvažavalo. Ona je također bila jedna od mnogih koji su pomogli da drug Šalamon postane to što jeste. U dva mandata, koliko smo zajedno bili u Gradskom vijeću, i kao vjećnik pozicije, te kasnije kao vijećnik opozicije, gospođa Ružić se svim svojim snagama, voljom i znanjem nesebično borila prvenstveno za ono što je smatrala interesom Grada. Govorila je puno, i to zato što jer je puno znala, kao i zato što joj je bilo stalo.
Za to je, naročito u vrijeme kad je bila u opoziciji, bila nagrađivana nerazumijevanjem, ignoriranjem i marginalizacijom, a povremeno i ismijavanjem.
Stoga ja ovu gestu doživljavam u prvom redu kao umirenje vlastite loše savjesti prema osobi koje je i druga gradonačelnika i Grad zadužila, a koja onda kada je to trebalo učiniti, nije nai-lazila na razumijevanje i uvažavanje.
2. Odnos gradova Varaždina i Čakovca
Ta dva grada se više ne mogu uspoređivati, jer je Varaždin u zadnjih dvadesetak godina snažno napredovao i prešao u ‘’višu ligu’’, te sve više postaje centar cijele sjeverozapadne Hrvatske. Čakovec se danas može uspoređivati sa Ivancem, Ludbregom, Prelogom… Pri čemu nas svi ovi gradovi, a posebno Prelog, prestižu. To nije samo zbog „tekstilne industrije u odumiranju“ (uosta-lom, i Varaždin ima Varteks), nego u prvom redu zbog vlasti bez vizije, poduzetnosti i ideja za dalji razvoj u promijenjenim okolnostima.
Za ovu vlast su vrhunac razvoja planovi grada iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a tehnologija upravljanja i vođenja je u stvari ‘’nastavak socijalizma drugim sredstvima’’.
Nakon tri mandata pogubni efekti takvog upravljanja (stagnacija i nazadovanje, finan-cijski kolaps, korupcija) su više nego vidljivi, i to ne samo oporbi.
3. Varaždinsko smeće na deponiju u Totovcu
Ovdje se radi o dogovoru bratskih koalicija (HNS – SDP kao glavnih aktera), koji su na vlasti u Varaždinu, Čakovcu, Međimurskoj županiji i na državnom nivou, a kojom se pomaže trenu-tačnoj vlasti u gradu Varaždinu da se izvuče iz problema u koji se sama uvalila, a vjerojatno i pos-lovnim interesima nekih članova stranke koja je tu vlast instalirala (HNS).
Grad Varaždin ima gomilu nezbrinutog smeća (na tisuće tona). Ima i novoizgrađenu tvor-nicu za preradu istog koja ne radi jer sadašnja vlast ne priznaje ugovore koje je potpisala prijašnja vlast. No, to je problem grada Varaždina i on će to riješiti, uz sadašnjeg ili novog, bilo vlasnika tvornice, bilo političke opcije na vlasti.
Čakovec pak u Totovcu ima deponiju koja je privremena (već 40 godina), koja se trebala zatvoriti još 2010. godine, i čiji se život umjetno produžava ulaganjem velikih novaca (što Grada, odnosno građana, a što države). Usprkos tome, ona je ograničen resurs, sa ograničenim kapacitetom i rokom trajanja. Jer niti grad Čakovec, niti Međimurska županija još nisu problem zbrinjavanja smeća trajno riješili, a pogotovo ne na lokaciji u Totovcu.
Zato deponiju treba čuvati prvenstveno za potrebe Grada. A kad se nađe bolje i trajnije rje-šenje (a nigdje u Hrvatskoj ga još nema), trebati će uložiti nova sredstva (mi ili naši potomci) za konačno saniranje deponije u Totovcu. Trenutno bi se uprihodovala neka sredstva (mnogo manja od onih koje navodi drug gradonačelnik) ali bi kasnije konačno neutraliziranje deponije (i Varaždin-skog smeća u njoj) koštalo mnogostruko više.
Stoga je Grad, umjesto da preuzima Varaždinsko smeće, trebao razmotriti mogućnost da svoje smeće (i ono sa deponije u Totovcu) prerađuje u novoj tvornici u Varaždinu, čime bi smanjio sadašnji pritisak na deponiju u Totovcu.
Simptomatično je da se jedino HDZ oglasio i dao podršku mještanima Totovca u obrani njihovog vitalnog interesa. Izgleda da su ostale oporbene stranke i ekološke udruge u velikoj mjeri ‘’lobotomizirane’’, pa jedino HDZ povremeno poremeti idilične odnose između vlasti, tzv. ‘’subjek-tivnih snaga’’, građana, svih ostalih i oporbe. Ali i dežurni neprijatelj, bilo u formi HDZ-a ili u formi ‘’sitne duše jako dubokih misli’’, tj mene, mora postojati. Jer tko bi inače bio kriv za sve ono što ne ide i ne valja.
4. Izborne pobjede gradonačelnika
Velika je stvar i veliki uspjeh tri puta za redom dobiti izbore i neprekidno vladati 12 godi-na. Taj uspjeh drug gradonačelnik zahvaljuje prvenstveno svojim političkim sposobnostima, nadalje SDP-u koji ga bezrezervno podržava, ali i jednoj sveprisutnoj strukturi koja formalno ne postoji ali se itekako osjeća, a ja je kolokvijalno zovem udbaško – komunistička mafija. To je struktura koja u stvari nikad nije ni sišla sa vlasti u ovoj državi. Toj podršci pak se on odužuje vladanjem na socija-listički način, što podrazumijeva jednoumlje (najbolje vodljivo na sporu oko deponije Totovec), ne-potizam, klijentelizam, voluntarizam, partijsko sektaštvo, nekompetenciju, klasični lopovluk i korupciju. Konačni rezultat takvog vladanja je opća stagnacija, nazadovanje, korupcija i financijski slom. Sve to smo već vidjeli u bivšoj državi, a vidimo i sada u gradu Čakovcu.
Međutim, siguran sam da će uz podršku koju ima, drug Šalamon pobijediti i na idućim izborima ukoliko se bude kandidirao. Jer političari takvog kova, u duhu najboljih tradicija komu-nističke vladajuće nomenklature, sa funkcije odlaze direktno na groblje. Boreći se do zadnjeg daha za narod, a zapravo prvenstveno i jedino za - sebe.
Aleksandar Makovec,
Čakovec