Ususret proljeću

Dok sam u subotu ujutro ugledala sunce na prozoru i vjetar kako se poigrava u krošnjama drveća obližnjeg parka odlučila sam da idem u šumu sa gljivarima. Dogovorili smo se da odemo u šumu i otvorimo gljivarsku sezonu. Na uobičajenom mjestu našli smo se u dogovoreno vrijeme i krenuli prema Totovcu. Iako su grane još ogoljele u šumi su već vidljivi znakovi proljeća. Visibabe, jaglaci, cice-mace otvorili su svoje glavice. Naziru se tragovi divljači koja je prezimila u tim šumarcima. Vrijedni lovci brinuli su o njihovom preživljavanju.
Nadali smo se ponekom smrčku, smrčkovici hrčku... Tek jednoga pronašla je gospođa Mislović. Razmilili smo se po šumi i uživali u suncu, vjetru, pokojoj životinjici. Danas dolazi i proljeće. Kćeri mi je danas rođendan i još jedan razlog za radost. U dogovoreno vrijeme našli smo se van šume, kod automobila. Postavili smo stolić, napunili ga delicijama, kolačima, vinom. Apetiti su nam porasli i uživali smo u hrani, sunčanom danu, dragim prijateljima. Sve to ovjekovječio je gospodin Žišković svojim fotoaparatom. I dok smo mi blagovali vjetar se zahuktavao i rastjerivao jata ptica. Valjalo je poći kućama. Radosni, obogaćeni i ispunjeni pozitivnom energijom napustili smo šumu i krenuli svojim domovima.
Marija Sklepić