Uz inicijativu radnika Kolske u Čakovcu

Tko se od međimurskih radnika nije obradovao pročitavši 4. veljače u tjedniku »Međimurje« izjavu Dražena Vidovića iz Radionice željezničkih vozila (Kolska) u Čakovcu: “Želimo u privatizaciju putem radničkog dioničarstva”?
U povodu krize HŽ Carga, matične kuće, koja se pokušava riješiti prodajom nekoj privatnoj stranoj firmi, Vidović, direktor čakovečke Kolske, rješenje vidi u privatizaciji u obliku radničkog dioničarstva, što je lako ostvarivo s obzirom na uspješno poslovanje poduzeća. Radi se o modelu ESOP, poznatom u svijetu. Samo u Americi obuhvaćeno je time 10.000 kompanija s oko 10 milijuna zaposlenih, a vrijednost imovine prelazi 1000 milijardi dolara.
Radnici Kolske žele putem ESOP-a steći 75 posto vlasničkih udjela, a po minimalističkoj varijanti 51 posto. Država bi za kupnju udjela dala 20 posto ishodišnog popusta plus po 1 posto za svaku godinu staža.
Ne znam da li u Kolskoj znadu za druge uspješne modele radničkog dioničarstva pa i onog u Ivancu u Tvornici alatnih strojeva (TAS). Oni su svoj model i unutarnju organizaciju opisali u Statutu donesenom 2008. godine. Temeljni kapital društva podijeljen je na 340.000 dionica nominalne vrijednosti 10 kuna.
Društvo vodi Upravni odbor kojega bira skupština dioničara. Taj odbor imenuje i opoziva izvršne direktore, među njima i glavnog direktora. Jednog člana Upravnog odbora bira Radničko vijeće. Statutom je određeno i to da ni jedan dioničar ne može imati više od 10 posto ukupnog broja glasova kako bi se izbjegla vlasnička prevlast pojedinaca. U tom smislu ne mogu se ni prodavati dionice izvan radnog kolektiva. Ta je odredba vrlo značajna sjetimo li se 90-ih godina kada su spretni pojedinci, obično iz uprava poduzeća, pokupovali od radnika vlasničke udjele i preko noći za mala sredstva postali tajkuni, a radnici su ostali u najamnom odnosu ili bačeni na ulicu. To se sada ne bi smjelo dogoditi.
U svijetu - u Italiji, Španjolskoj, Kanadi itd. - radnici su se kao dioničari organizirali na različite načine kao kompanjoni, partneri, zadrugari i slično, sve u težnji da participiraju u upravljanju svojim firmama. Pronalaze se razni oblici tzv. industrijske demokracije.
Na tom su putu i radnici te uopće zaposleni radni ljudi i u Međimurju, u težnji da demokracija u našem društvu ne stane pred tvorničkim vratima.
M. Marđetko