Zašto se hvale s dobiti?

Iziritiran bombastičnim naslovom „Rekordna dobit od 8,35 milijuna kuna“ koju je ostvarila tvrtka „Međimurjeplin“ za 2013. godinu, uzimam si pravo komentirati navedeni natpis. Bezobrazno je hvaliti se takvom dobiti jer je ona produkt neprekidnog rasta cijene plina, a ne osvajanja novog tržišta jer znam da mnogi potrošači plina otkazuju povjerenje „Međimurjeplinu“ te se vraćaju klasičnim energentima. Ne bi se smjeli hvaliti s takvom dobiti već zbog samog razloga što su oni samo distributeri plina, a ne i proizvođači.

Zašto gospodin direktor uprave „Međimurjeplina“ (kojeg je, usput rečeno, politika dovela na tu funkciju) koji je prije radio kao rukovoditelj prodaje u jednoj tekstilnoj tvrtki, nije omogućio da i ona dijeli takvu dobit kad smo već svi jednaki u ovoj tržišnoj utakmici? Znamo, grijati se moramo, a krpu kupiti ne moramo i onda je lako formirati cijenu. Cijenu doduše i ne znam (od 4 do 4,50 kn za m3)  jer se zbog kvalitete plina izračunava u kalorijama. Samo ne znam zašto onaj skuplji sudjeluje u cijeni s 99%, a onaj jeftiniji 1% - dok kuham kavu, mogu malo i prileći dok voda ne zavrije. Da ne govorim o tome kako su došli do sredstava za rad kao i slične tvrtke (HEP, HT...).

A znate li onu priču sa skladištem plina Okoli? Plin se prodao po 0,50 kn za m3. Da su ga nama ponudili recimo po 2 kn za m3, svi bi bili zadovoljni. Njima svejedno, oni znaju kako naplatiti razliku, a vi, dragi čitatelji, promislite kako.

Razočarani 

potrošač plina