Čakovečki gradonačelnik među najplaćenijima!

Gotovo nezamjetno, cijena benzina premašila je 11 kuna za litru. Bilo je to na sam Dan državnosti. Vjerojatno zbog praznika, nije bilo nikakvog ozbiljnog reagiranja. No, nitko se nije oglasio ni poslije. Ni izbliza kao kad se vrlo bučno i burno reagiralo kad se u nekim, ne tako davnim, vremenima na sva usta vrištalo kako treba braniti tu „psihološku granicu“. No, tada je najviše cijene određivalo Ministarstvo gospodarstva. Sada se cijene goriva slobodno formiraju, pa ispada da one mogu rasti u nedogled, premda je svojedobno na takve objede reagirao ministar Ivan Vrdoljak tješeći nas da Vlada ima instrumenata za intervenciju. No, u međuvremenu je ta ista vlada podigla trošarine, pa kako da onda traži niže cijene?

Druga velika zabluda je dopuštenje slobodnog formiranja cijena u zemlji u kojoj se drpa gdje tko stigne, a da za to ne odgovara i ne snosi nikakve posljedice. Slobodno formiranje može su provoditi tamo gdje postoje i provode se tržišni zakoni i poslovna etika, a kod nas to nije slučaj. Izjavio je tako ministar Vrdoljak kako će odsad na tržištu vladati konkurencija, pa će to pozitivno utjecati na cijene goriva. Kakva konkurencija kad je razlika među različitim distributerima svega jedna do dvije lipe po litri? Na djelu je tipična dogovorna ekonomija. K tome, podizanjem cijena kako im se i gdje prohtije, ceh plaćaju građani i gospodarstvenici u pojedinim dijelovima zemlje. Dok je, recimo, u Čakovcu benzin eurosuper BS 95 stajao 11,14 kuna, u mjestima uz jadransku obalu skuplji je za desetak lipa. Kažu, neka strani turisti plaćaju više. Ali, taj isti benzin po toj cijeni moraju kupovati i naši ljudi!

Kako je krenulo, uskoro će benzin i preko 12, pa i više kuna. Koja će to stvarno biti „psihološka granica“ za Vladu RH i ministra Vrdoljaka, pa da reagiraju, ako uopće takve namjere postoje u njihovim neoliberalnim promišljanjima? Ili su, što je bliže istini, odlučili narod prepustiti na milost i nemilost naftnim lobijima? A ovi će uvijek pronaći opravdanja za podizanje cijena. Danas je to kriza u Iraku, sutra će hipotetski predvidjeti da bi moglo doći do diverzija na naftovodima u Nigeriji, a prekosutra da će se zalediti sjeverna mora ili da će tsunami prekinuti morski promet tankera. Na takvim hipotetskim pretpostavkama dižu se cijene goriva, premda se mnoge od njih nikad ne ostvare. Važno je da se profit zgrće. To se naziva poslovanjem prema uvjetima na tržištu, zakonima ponude i potražnje!? To, kažu, nije dogovorna, već tržišna ekonomija!

Plin je mogao 

pojeftiniti

No, kako uopće očekivati intervenciju u cilju zaustavljanja nekontroliranog rasta cijena naftnih derivata, pri čemu je moguće djelovati samo na državnoj razini, kad se potrošači ne štite ni na lokalnoj? Svjedočimo tako uspješnim poslovnim rezultatima tvrtke Međimurje-Plin. Ostvarena je dobit od nekih 8,3 milijuna kuna. Istovremeno, svjedoci smo zamjetnog nezadovoljstva potrošača visokom cijenom i velikim računima. Nije li umjesto toga viška mogla biti makar malo niža cijena plina? Direktor Nenad Hranilović isključuje takvu mogućnost jer, reče, cijenu plina za kućanstva reguliraju HERA i Vlada RH. Oni, možda, utvrđuju najvišu cijenu plina, ali nitko ne brani da ona bude niža! Druga je stvar što se distributeri odlučuju za dopušteni maksimum. Slično je bilo s cijenama naftnih derivata dok su bile pod državnim nadzorom. Nikad nitko nije išao ispod dopuštene najviše cijene. Dakle, da je bilo imalo socijalne osjetljivosti, Međimurje-Plin mogao je spustiti cijenu plina, pa makar i neznatno. Za kućanstva bi u ovim teškim vremenima i malo značilo puno. A osam milijuna kuna i nije tako beznačajno. Jest jedino tada ako se od šume ne vidi drvo! Trebala bi to biti pouka i skupštinarima Međimurje-Plina koji bi trebali zastupati građane - korisnike usluga toga poduzeća iz svojih općina i gradova, a ne menadžment tvrtke.

Čakovečki gradonačelnik među najplaćenijima

Objavljene su plaće gradonačelnika najvećih hrvatskih gradova. Neke su veće od ministarskih, pa čak i premijerske. To možda i ne mora biti mjerilo, ali služi kao potvrda da kod nas nema nikakve realne mjere. Rekorder je dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić s mjesečnim primanjima od 21.400 kuna! Na temelju čega, i zašto tolika plaća? Splitski gradonačelnik Ivan Baldasar prima 17.600, a zagrebački Milan Bandić 17.400 kuna mjesečno. Iako ne spada među najveće gradove, Čakovec bi s plaćom svog gradonačelnika također bio u gornjem dijelu ove rang-liste. Naime, Stjepan Kovač, navodno, prima mjesečno oko 16.000 kuna! On se nije poveo za primjerom međimurskog župana Matije Posavca koji si je osjetno smanjio plaću jer je na čelu županije u kojoj su prosječna primanja znatno ispod republičkog prosjeka, a i nezaposlenost je velika. Kao uostalom i gradu Čakovcu. Župan Posavec sada ima mjesečnu plaću od oko 13.000 kuna.

Veliki nesrazmjer u plaćama lokalnih dužnosnika moguć je jer ih svaka općina, grad ili županija određuju kako im se prohtije. Baš ih briga što o tome kažu građani. Oni imaju većinu u svojim vijećima i skupštinama, pa zar da štede na sebi? Kad smo već kod dužnosničkih plaća, najveća je smijurija kad se neki lokalni šefovi proglašavaju volonterima. Čak očekuju da im se plješće zbog „žrtvovanja“ jer za svoj rad od općina ili gradova primaju tek „simboličnih“ po nekoliko tisuća kuna. Takvih je i desetak saborskih zastupnika koji uz tu „simboličnu“ naknadu primaju pune saborske plaće od po 15.000 kuna naviše. Zaista hvalevrijedan volonterizam!

Umjesto P.S.-a

Ulica Vladimira Nazora jedna je od ljepših u gradu Čakovcu, a nakon završetka rekonstrukcije, koja je u tijeku, bit će još ljepša. Nije oduvijek bila takva, ali je ljudima koji u njoj žive uvijek bila draga. Tako je i meni srcu prirasla jer sam tu proveo veći dio djetinjstva, s dečkima i curama iz klape. Tada je zvana Peškim putom. Nije bila asfaltirana, pa je prava sreća što u njoj gotovo i nije bilo prometa jer svaki prolazak automobila podizao je oblake prašine. Kako je i na fotografiji vidljivo, čak je i dio kolnika bio obrastao korovom, što i nije baš pohvalno za ondašnje komunalce. Javna rasvjeta bila je na drvenim stupovima. Neke od obiteljskih kuća tada se još nisu ograđivale ogradama. Na drugoj strani, u Novakovoj, stršio je samo jedan visoki silos na čijoj je kruni bio vodospremnik za potrebe čakovečkog vodovoda. Tada nitko nije ni pomišljao da će kasnije biti sagrađeno još nekoliko čak i viših zdanja Čakovečkih mlinova.