Mještani Tupkovca: Za cara Augusta imali smo bolji put nego danas!

Prije dvije tisuća godina rimski car Oktavijan August (da, onaj August!) dao je sagraditi panonski limes. Obrambenim sustavom koji se protezao uz Dunav sve do Beograda štitio je carstvo od prodora barbarskih plemena. Preko Ljubljane i Ptuja prema graničnim ispostavama Budimpešti i Beču čvrstim su se korakom po kamenoj cesti kretale rimske legije. Na prostor današnjeg Međimurja ulazile su kod Prhovca te su potom klancima sijekli prema Tupkovcu. Idući zaselak, u pravcu Železne Gore, dan danas mještani nazivaju Rim. Sa sjetom pomišljaju na slavne dane carstva, jer dvije tisuće godina poslije guše se u prašini i gacaju u blatu!

JEDINI BEZ ASFALTA

- Kad smo radili gorice nailazili smo na velike batude od rimskog puta. Vjerojatno je u doba Rimljana ovdje bila bolja cesta nego što je imamo danas - ispričalo nam je uz "kupicu", podvečer nakon posla, desetak mještana Tupkovca. Bila su tu četiri Zadravca; Mario, Stanko, Alojz i Kristijan. Osim njih, za stolom su sjedili Božidar Lučin, Marijan Jurković, Damir Ramić, Stjepan Košak i Srećko Kelnerić. Gotovo svi bave se poljoprivredom, imaju stoku, vinograde i polja. No to ne znači da ne rade u Čakovcu ili okolici. Svaki dan oni koji nisu u mirovini putuju na posao - ako se uspiju probiti. Naime, Tupkovec nema asfalta, ne računamo li nekoliko kuća koje se prostiru uz glavnu cestu prema Železnoj Gori te nekoliko stotina metara asfalta koji vodi u "grabu"! Tupkovec se prostire na tri brega. U glavnom seoskom raskrižju, usred mračne šume, sjeku se dva šljunčana puta. I to je to, iako čak nisu najmanje naselje u općini, žive kao da još ni Rimljani nisu došli u naše krajeve. Mario Zadravec, predsjednik Vijeća mjesnog odbora, kaže da imaju 37 kućnih brojeva i 90-ak stanovnika. No jedini u općini praktično još nemaju asfalt.

Dopro je stoga i do njih glas o diskuciji sa sjednice Općinskog vijeća Gornjeg Mihaljevca, koja je održana 2. rujna. Načelnik Goran Lovrec vijećnike je tada obavijestio da su ishodili svu potrebnu dokumentaciju te čekaju suglasnosti. Potom će "urbanizmu" podnijeti zahtjev za građevinsku dozvolu "tupkovskog ipsilona". Asfaltiralo bi se 3.300 metara, a troškovi se procjenjuju na oko 2,9 milijuna kuna. Općina ovo nikako ne bi mogla platiti sama. Stoga čekaju raspisivanje mjere 7 EU. Ukoliko prođu s projektom, u što vjeruju, EU bi u potpunosti financirala ovaj projekt.

SVI ŽITELJI SU VAŽNI

- Nadam se da ćemo dobiti taj novac i riješiti problem Tupkovca - zaključio je Lovrec. No Mladen Borko, potpredsjednik Vijeća, upitao ga je: "Koliko je to stanovnika? To je bitno za de bu se cesta delala, a ne samo dobiti novac..."

Prvi mu je odvratio vijećnik Robert Kos.

- Oćete reći da je premalo stanovnika? - pitao ga je Kos, na što mu je Borko odvratio: "Je, možda postoji negdje i veća potreba." No nije naišao na podršku kolega vijećnika niti sa svoje strane stola. Predsjednik Vijeća Josip Petković kazao je da Slovenci u Godenincima rade četiri kilometra ceste za dva stanovnika.

- Svi žitelji su važni i ne slažem se s Borkom. I mi smo EU. Da bar možemo sve te puteve asfaltirati, da se ne borimo s blatom. Probajte se prepelati tamo tko se nije - kazao je Petković, na što je Borko ublažio retoriku i kazao da se njegove riječi izvlače iz konteksta.

- Nisam ja protiv, samo sam pitao o koliko je kuća riječ - kazao je. I vijećnik Boris Resman kazao mu je da Tupkovec čeka dok drugi "nešto dobivaju", a asfaltiranje je podržao i Konrad Brezarić. Već upoznate s diskusijom, upitali smo stoga naših devet sugovornika iz Tupkovca što oni misle.

- Onaj tko ima, njemu ne treba. Neka se sjeti kako se kod njega asfaltiralo. To nebreš zamisliti, da danas netko pita dal treba asfalt ljudima. A to da je malo ljudi... pa ako ne asfaltiraju već jednom bit će ih još i manje. Počeli su Austrijanci koji dolaze u toplice posjećivati i nas, zanima ih to, da ovako nešto još postoji u 21. stoljeću - kazali su nam zajednički.

UVIJEK BI "IZVISILI"

Mnogi od njih još pamte kad su automobil morali ostavljati na glavnoj cesti na drugom bregu, jer ujutro iz Tupkovca nisu mogli na posao. Danas je nešto bolje, put je pošljunčan i utaban. No kad krenu kiše jesenje i stegnu mrazovi te počne "delati" zemlja u usjecima, opet su u blatu. A kad nije blato, "gutaju" prašinu te drže prozore zatvorenima i zalijevaju cestu. Pročelja nemaju volje raditi, jer se brzo unište. Na automobilima im u Čakovcu ispisuju "Operi me!", a i ti automobili puno kraće traju. Rasvjeta im je egzotika te su zabrinuti za školarce.

- Uvijek je tu muka bila. Kak tak je tek dok je suho, inače je katastrofa. Godinama smo za bivše države plaćali samodoprinos. Rekli su nam da bumo i mi dobili asfalta. Na kraju su asfaltirali dionice od Mihaljevca prema Železnoj Gori i Preseki, te kroz Vukanovec. Nama gotovo ništa. A svaki mjesec su svakome s plaće skidali za jen kamion šudra. S tim smo sami mogli odavno napraviti ravne pute. Pak smo delali i za sve njih u drugim naseljima, plaćamo komunalije... A na kraju, na nekim drugim mjestima po četvrti put preasfaltiravaju, uređuju se društveni domovi.... I tih 300 metara s glavne ceste do mostića u grabi ... i tu smo nekad bili prevareni, dali smo novac za asfalt do križanja - kažu mještani i nadaju se da neće još jednom "izvisiti".

Najavljena im je gradnja "tupkovskog ipsilona" - asfaltiranje dionice od Vugrišinca do raskrižja te potom još dva kraka, prema Martinuševcu i Železnoj Gori. - Pa to će povezivati dvije općine, uopće ni nije riječ o nekakvom slijepom crijevu - zaključuju mještani Tupkovca.