NADA CESAR: Murskom Središću nedostaju energija i elan

Koliko god obrazloženja za razna priznanja i nagrade zaslužnim pojedincima u sebi često sadržavaju dozu pretjerivanja, ono za Nagradu Grada Mursko Središće Nadi Cesar, umirovljenoj profesorici, ma kako opširno bilo, zapravo je vrlo siromašno u odnosu na ono što je dala Gradu, ali i široj zajednici. Prva predsjednica Gradskog vijeća Murskog Središća, dugogodišnja učiteljica koja je odgojila brojne naraštaje, u dva mandata tajnica nakadašnje Samopravne interesne zajednice za kulturu, urednica izdavačkog odjela Zrinskog, politički angažirana, članica Glavnog odbora SDP-a u vrijeme pokojnog Ivice Račana, predsjednica SSRN-a tadašnje Općine Čakovec, županijska vijećnica, predsjednica sindikata u TIOŠ-u... Za vrijeme njezina predsjedanja Gradskim vijećem i najviše zahvaljujući upravo njoj (u vrijeme mandata gradonačelnika Dražena Bregleca), izgrađena je sportska dvorana u Murskom Središću. Političko i životno iskustvo daje joj za pravo da s dozom rezerve i kritički analizira aktualni politički, društveni i kulturni život Murskog Središća. Mnogima je za uho zapela kritika koju je u ime nagrađenih izgovorila prilikom dodjele Nagrade na svečanoj sjednici povodom Dana Grada. Radi se o nedosanjanom snu Murskog Središća – Centru za kulturu.
- Htjela bih doživjeti da imamo zaista pravi dom kulture, kako se god on zvao. Grad bez jedne takve institucije nije grad, kaže Nada Cesar. Puno truda smo si dali oko toga, napravili smo predivan projekt prema kojem bi kompletna dvorana bila preuređena. Pogledajte našu sadašnju dvoranu, dvadesetak kvadrata naše knjižnice, nema prostora za aktivnosti udruga... To ne priliči Gradu. Projekti koje smo izradili koštali su 500 tisuća kuna, nakon toga išlo se raditi drugu verziju, a sada se radi treća i bojim se što će od toga ispasti. Ovo što se sada radi s domom nitko ne bi išao raditi. Prvo su išli raditi fasadu, a krov prokišnjava. Boli me to jer sam se puno bavila kulturom i sportom. Znam što znači toliko dugo biti bez takvog prostora u kojem odgajaš djecu kao buduću publiku.
Činjenica je da kad novca nema, strada kultura...
- Slažem se da je loša ekonomska situacija, ali bilo je i boljih vremena. Moglo se aplicirati na razne adrese, nije se. Ne znam nisu li ljudi znali, ili se nisu snašli. Krvav je to posao, ja najbolje znam koliko sam vrata obila da bismo došli do dvorane. I tada je trebalo obilaziti, ići u Zagreb, tražiti... samo od sebe neće se ništa riješiti.
Postoji li uopće kulturni život u Murskom Središću?
- Kulturni život do devedesetih godina bio je izuzetno bogat, a onda je sve zamrlo. Bila sam predsjednica inicijativnog odbora koji je ponovo oformio kulturno-umjetničko društvo, limenu glazbu - a za sve je to trebalo dosta novaca jer nismo imali niti jednog instrumenta. Moram tu spomenuti jako veliku podršku tadašnjeg župana Marijana Ramušćaka koji mi je ostao u krasnom sjećanju jer nije potencirao političke razlike.
Ovdje se vrlo malo radi na gospodarskom planu...
- Zapravo se u Murskom Središću najviše napravilo od 1993. do 2001. godine. Sportska dvorana građena je uglavnom od državnog novca. Grad je uložio tek 14 posto, a puno novca putem dobrovoljnih priloga dali su i građani. Bilo je otpora nekih ljudi koji su i danas u politici. Smatrali su da je to megalomanija. Razmišljali smo o srednjoj školi, sportski život je bio vrlo bogat i zaista se nije radilo o megalomanskom projektu. Gradili smo kanalizaciju, iza Čakovca i Preloga imali smo najviše izgrađene kanalizacije, od Ministarstva EU integracija smo dobili dosta novca, napravili projekte, ali pročistač niti dandanas nemamo.
SDP je „za stolom“ izgubio izvršnu vlast u Murskom Središću godinu dana prije isteka proteklog mandata, sada je ponovo ostao bez gradonačelnika. U čemu je problem?
- Imali smo kvalitetnog i principijelnog gradonačelnika Rudolfa Klennerta, ali je smetao jer nije pristajao da privatni interes prevlada nad općim. Problem je bio u takozvanim neprincipijelnim koalicijama. Ono što me uvijek boljelo, i danas me boli, je to da neki ljudi ne razumiju da je ovo lokalna politika. Na prvoj sjednici, kao predsjednica Gradskog vijeća, molila sam sve vijećnike da shvate da se u Gradu ne vodi visoka politika i da - bez obzira kojeg smo svjetonazorskog, ili političkog opredjeljenja, moramo raditi u interesu grada. Ali ne, u Murskom Središću to ne ide tako. Sjećam se kad smo donosili proračun. HDZ je imao pet amandmana, mi dva. Svih pet HDZ-ovih bilo je prihvaćeno, naša dva odbačena, a na kraju je HDZ bio protiv. Zamislite, obrazložili su mi da se to tako radi i u Saboru. Ipak, najviše me „fasciniraju“ ljudi koji se preko noći promijene i stvaraju neprincipijelne koalicije. Najsvježiji primjer su dva vijećnika koji gotovo da uopće nisu dolazili na sjednice, a od njih sam, s obzirom na njihovo obrazovanje i struku, očekivala da će zajedno s nama „rušiti“ neke stvari koje nisu bile u redu. Povukli su se, a danas su ti isti ljudi otišli na listu s HDZ-om. Kako bi rekao Ivica Račan - mi možemo izgubiti vlast, ali poštenje ne.
Imam nevjerojatno povjerenje u ljude, poštujem svako opredjeljenje, volim iznijeti svoj stav, bez želje da nekoga promijenim. Imam osjećaj da me ljudi zbog toga poštuju. Nikoga ne podcjenjujem i u svakom čovjeku tražim nešto pozitivno. Međutim, već duže vrijeme imam osjećaj kako u Murskom Središću nema onog elana kao prije. Mislim da bi barem dvaput godišnje trebalo organizirati nekakve sastanke, zborove građana, na kojima bi ljudi doznali neke stvari i o njima dali mišljenje.
V.Trstenjak