Pomor pčela u Prelogu!

Baštinici pčelarstva Kanaan Tatjana Šardi i njen brat Vitomir Mlinarec u nedjelju, 13. travnja, u jutarnjim satima, pri dolasku na pčelinjak, u polju sa zapadne strane Preloga zatekli su baš potresnu sliku: pravi tepih mrtvih i polumrtvih, gmizajućih i ošamućenih mladih pčela radilica na prilazu košnicama.
Umjesto da krenu u redovito sezonsko proširivanje za nadolazeću bagremovu pašu, morali su prvo vidjeti što je u košnicama. Podizanjem nastavaka, na više pčelinjih zajednica naišli su na podnicama na šokantan prizor - još mrtvih, polumrtvih i dezorijentiranih, a neoštećenih pčela!
Tatjana procjenjuje - temeljem niza stručnih predavanja koja su pčelari u brojnim ciklusima edukacije imali prilike slušati - da se radi o štetnom djelovanju zaštitnih sredstava u poljoprivredi i voćarstvu na pčele jer su u intenzivnom cvatu upravo bile voćke, uljana repica… Mogući je uzrok ili krivo vrijeme prskanja ili neadekvatna doza preparata, što zapravo i nije važno jer posljedica je ista: gubitak velikog broja pčela (a ono što je vidljivo pred i u pčelinjacima zanemariv je broj prema broju pčela koje ginu daleko od pčelinjaka), posebno mladih pčela teškom mukom odnjegovanih da bi bile glavne nositeljice oprašivanja i prikupljanja nektara. I posljedica se zna: smanjen je učinak oprašivanja u prirodi i prinos meda.
Što mogu pčelari? Malo ili ništa jer - uvijek trpe oni izravno (a posredno svi mi) nesagledive posljedice “nečijeg” neodgovornog ponašanja (jer uzrok pomora pčela mora postojati!), pa su Tatjana i Vitomir za stručne službe uzorke mrtvih pčela prikupili u papirnatu ambalažu, kako bi poslužile pri determiniranju uzroka pomora. Fotografije iz njihova pčelinjaka govore više od riječi. (MB)

Još uvijek nedovoljno poštujemo pčele!

Može li se zamisliti situacija u kojoj farmer, primjerice govedar koji se bavi proizvodnjom mlijeka, pri dolasku do štale zatekne desetke uginulih krava kako leže uokolo? Teško, jer prva pomisao koja se laiku javi je - pa što bi se trebalo dogoditi da stoka pougiba!? No, nisu samo stočari oni koji svoje blago drže u stajama, stočari su i oni koji svoju stoku drže u - pčelinjacima. Pčele su, po strogoj zakonskoj definiciji, stoka sitnog zuba!
Svakog proljeća, kada pčele krenu skupljati pelud i nektar, pčelari pred košnicama znaju zateći na stotine uginulih pčela. I znanju već što se dogodilo...
Dogodilo se (još jedno) trovanje koje se uz jednostavne mjere predostrožnosti i poštivanje pravila o tretiranju poljoprivrednih površina kemijom moglo izbjeći.
Robert Lesjak iz Mihovljana, umirovljeni ratni vojni invalid, ovog je proljeća stekao gorko iskustvo - nešto mu je pčela (a ima ih u ukupno 25 košnica), stradalo od kemijskih preparata:
- Imam košnice tu - doma, u Mihovljanu, a nešto ih je i u Sivici... Trovanje se (u Sivici ne) ponavalja svake godine kad se u susjedstvu prskaju voćke... Ljudi se ne drže pravila, prskaju kad pčele izađu iz košnica, u doba dana u koje ne bi trebali uopće ni razmišljati o tome... Međutim, ima tu još jedan problem... Kad slušate radioemisije o njezi povrtnjaka, voćnjaka, onda im se daju informacije o tome koje preparate mogu koristiti, čemu koji služi, ali nema dovoljno, ili češće nema uopće, informacija kako pri upotrebi tih kemijskih preparata zaštititi pčele! Kada se što smije, a kada ne smije raditi! I onda se dogodi pomor pčela, a zar još treba objašnjavati što pčele znače za sve nas skupa? Da bez pčela nema ni nama života? Pa imamo primjera u Kini u kojoj u pokrajini većoj od Hrvatske danas ljudi ručno oprašuju voćke jer su uništili pčele pretjeranom uptrebom pesticida... A mi se trudimo sijati i medonosno bilje. Osobno, sijem faceliju koja - osim što medi - i odlična je za obogaćivanje tla dušikom, rahli zemlju, gnojivo je za voćnjak ili vinograd... Sve što se radi s pčelama za čovjeka je višestruko korisno, a mi danas, kad bismo svi trebali biti prosvijećeni, ne čuvamo i dovoljno ne poštujemo pčele!
Robertov susjed i mentor koji ga je poučio pčelarstvu Vid Vidović, pčelar od 1969. godine, pred svojim malim pčelinjakom još nalazi pčele koje su otrovane:
- Znate po čemu mi pčelari znamo koja je pčela uginula prirodno - znači radilica koja je došla kraju svog vijeka, a koja je otrovana? Prirodno uginula pčela ostane savijena u klupko, a ove otrovane su vam ispružene u, za pčelu, neprirodnom položaju... Evo, možete snimiti. Koliko je to štete, samo se djelomično može izračunati. Prosječno imam po petnaestak kilograma meda iz svake od mojih petnaest košnica, a 12 do 13 kilograma treba pčelama za zimu. Ako tog meda nema, to se izračuna koliko je šteta. Ali tko će izračunati koliko je šteta kad nema pčela koje oprašuju bilje, bez čega nema ploda na voćkama? I zato je dobro podsjetiti ljude što nam pčele znače i da ih sačuvamo - ne bi trebalo biti tako teško poštivati pravila o postupanju kemijskim sredstvima koja se koriste u poljoprivredi. S njima ćemo sačuvati i sebe!
Marijan Belčić