PREKOPA: Podnevni "glas" zvonara Bogdana

Svakog dana u podne i u ljetnim večerima, prije devet sati oglasi se zvono kapelice sv. Marije Krunice u Prekopi. Pokrene ga 65-godišnji Ivan Bogdan koji živi nedaleko, a čini to unatrag tri godine.

- Ja zvonim tri godine, a prije mene je zvonila moja punica Martina Božić. Ona je trideset godina ustajala u zoru, kako bi zvonila u pet sati. Nije nju mogao spriječiti ni dubok snijeg. Znala bi uzeti lopatu, napraviti prtinu i odgrnuti snijeg ispred kapelice, da može ući i zvoniti u pet. Onda bi se vratila u krevet i spavala do osam. Eto, nje nema, pa zvonim ja, a ponekad i moja supruga Dragica, u dahu nam priča Ivan Bogdan.

Za razliku od majke njegove supruge, današnjem je zvonaru ustajanje prije pet sati neželjena misija, no, rado otvara kapelu sv. Marije Krunice kako bi zvonu podario zvuk koji odzvanja cijelim krajem.

- Ljudi iz okolnih mjesta također traže da se zvoni kad netko premine, pa im, normalno, izađemo ususret. Ali, u podne i navečer u petnaest do devet zvonim obvezno, kaže I. Bogdan.

Pitamo ga čime se bavi, pa iako u odgovoru nema puno razloga za veselje, pozitivan karakter nesumnjivo se prepoznaje.

- Sad ću u mirovinu. Imam zemlju i tri krave, pa se time bavim, ali nisam čak ni poljoprivredink. Ja sam vam sitan čovjek koji će s odlaskom u mirovinu propasti. Mi mali smo gotovi. To je tako, preživljava se. Dobronamjernost i okruženost dobrim ljudima sve vam olakšavaju, zaključuje zvonar Ivan Bogdan i priželjkuje mladima bolji život i bolje prilike.

A. Ličanin